Darko Tomašević: Hrana biblijskog čovjeka

Prvi ljudi na zemlji su bili lovci i hranili su se uglavnom lovinama, a tek kasnije se počela obrađivati i zemlja pa se hrana pribavljala od zasijanih plodova i uroda zemlje. O ljudima koji su se bavili lovom govori i Sveto pismo. Tako se, kao lovci, spominju Nimrod (Post 10,9) te Ezav (27,5). Uz lov, biblijski ljudi su se bavili i ribolovom, i čini se da su voljeli ribu (usp. Br 11,5). Novi zavjet posebno govori o razvijenom ribarstvu na Galilejskom jezeru. Na obalama Galilejskog jezera je bio i grad Magdala koji je bio središte ribarske industrije, tj. prerade ribe. Riba se lovila udicom (usp. Mt 17,27), ostima (usp. Job 40,31), mrežom (usp. Mk 1,18).

Biblijski ljudi su jeli i med, posebno divlji med (Izl 3,8; 13,5: “Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko.”). Čini se da, upravo zbog obilja divljeg meda, Izraelci nisu uzgajali pčele u košnicama.

Najranije biblijske knjige ne govore puno o hrani i o pripremi hrane. U knjizi Postanka se govori kakvu hranu je priredio kralj. Radilo se o kruhu i vinu kojeg je šalemski kralj Melkisedek priredio za Abrahama (usp. Post 14,18). U knjizi Postanka se govori o hrani koju je Abraham naredio da se pripravi za trojicu tajanstvenih posjetitelja. Radilo se o nekoj vrsti krušnog kolača (poput palačinke), zatim mlijeku, maslu i pečenoj teletini (usp. Post 18,6-8). Jakov govori o čorbi od sočivice (leća) (Post 25,34), a Izak o omiljenom jelu, a to je pripremljena divljač (usp. Post 27,7).

Kuhanje i pečenje

Izgleda da se hrana uglavnom pripremala kuhanjem. Hebrejska riječ za pripremanje hrane je bāšal, a riječ temeljno znači “kuhati”, a drugotno značenje ove riječi je pripremati hranu općenito. Tako se kaže da je Tamara svojem bratu “skuhala” kolač, iako se u hrvatskom prijevodu govori o “pečenju” (usp. 2 Sam 13,8: “Tamara ode u kuću svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, načini kolače pred njegovim očima te ih ispeče.”). Uz kuhanje, hrana se pripremala i pečenjem (hebrejski ṣlh). Tako se kaže u 1 Sam 2,15: “Daj mi mesa da ispečem (ṣlh) svećeniku! On neće od tebe kuhana (bāšal) mesa nego samo sirovo.”

Pripremanje mesa je bilo rijetko, vjerojatno stoga što su time stada smanjivana, a ona su bila jedan od glavnih izvora preživljavanja. U pripremi jela uglavnom se koristilo maslinovo ulje, kojeg je bilo u dovoljnim količinama.

U Bibliji se spominje i nekoliko posuda koje su se koristile za pripremanje hrane. Tako se u 1 Sam 2,13-14 govori o pohlepnim Elijevim sinovima: “A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu ni za prava svećenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci i zabadao njom u kotlić ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik sebi. Tako su činili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo.” Spominju se dakle kotlić, lonac, tava i zdjela. Međutim, jako je teško točno razlikovati ove posude, budući da je ista posuda ponekad imala mnoge različite nazive. Kotlić (hebrejski kiyyôr) je uglavnom bila plitka posuda sa širokim otvorom. Lonac (hebrejski dûd) je bila duboka posuda sa okruglim dnom, i dvije ručke. Tava (hebrejski qallaḥat) je imala jednu ručku, kao i tava (koja se hebrejski zove pārûr).

Kruh češće, meso rijetko

Iako je bilo razne hrane, glavna hrana je bila kruh. (Ljudi su odgajani da kruh smatraju svetim. Tako i danas postoji običaj da ljudi ne ustaju pozdraviti gosta, ako ovaj dođe dok ljudi blaguju kruh. Tek kad završe blagovanje kruha, ustaju i pozdravljaju gosta. Koliko poštuju kruh pokazuje i običaj da kruh nikad ne režu nožem, nego ga uvijek kidaju rukama. Dakle, ne stavljaju oštricu noža na “svetost” kruha.) I vjerojatno zbog činjenice da su Izraelci u početcima bili nomadski narod koji se često selio, nisu pravili trajnije pećnice za kruh. Isto tako, zbog čestog seljenja, ljudi su pravili male, tanke, kruhove koje su pekli na zagrijanoj kamenoj ili metalnoj podlozi. Moguće je, da je ta tradicija ostala do danas na istoku, gdje se i dalje peku male lepinje (uglavnom beskvasne). Pripremanje mesa je bilo rijetko, vjerojatno stoga što su time stada smanjivana, a ona su bila jedan od glavnih izvora preživljavanja. Tako da se meso pripravljalo uglavnom za posebne zgode. U pripremi jela uglavnom se koristilo maslinovo ulje, kojeg je bilo u dovoljnim količinama.

Blagovanje se uglavnom odvijalo za stolom, tako da su ljudi bilo sjedili, bilo se naslanjali na stol i tako jeli. Međutim, treba reći da su stolovi bili niski. To jest, oni koji su jeli, jeli su sjedeći na niskim stolicama, ili sjedeći podvinutih nogu, ili ležeći na pokrivaču. Stolovi koji su pronađeni u Egiptu nisu bili viši od 30 centimetara. Uz to što se na stolovima jelo, oni su se koristili kao mjesto na kojem se pisalo, mijenjalo novac, vršili određeni obredi, itd. Sveto pismo na nekoliko mjesta govori o blagovanju oko stola. Tako Ps 128,3 kaže: “Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k’o mladice masline oko stola tvojega”; Iz 21,5: “Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije”. Za razliku od običnog svijeta, kraljevi su blagovali ležeći na uzvišenoj ležaljci.