Agresija Armije BiH na Uskoplje
Nekoliko dana nakon nakon što je predstavljen Vance-Owenov plan o podjeli BiH na deset provincija (svakom narodu 3 + Sarajevo kao distrikt), 11. siječnja Armija BiH započela je s žestokim udarima na prostore naseljene Hrvatima u Uskoplju i okolici, odnosno Gornjem Vakufu. Provincija broj 10 sa sjedištem u Travniku, koja je obuhvaćala znatan dio srednje Bosne uključujući Uskoplje, prema Vance-Owenovom planu pripala bi Hrvatima koji nisu imali razloga za otvaranje sukoba s Muslimanima
Nekoliko dana nakon nakon što je predstavljen Vance-Owenov plan o podjeli BiH na deset provincija (svakom narodu 3 + Sarajevo kao distrikt), 11. siječnja Armija BiH započela je s žestokim udarima na prostore naseljene Hrvatima u Uskoplju i okolici, odnosno Gornjem Vakufu. Provincija broj 10 sa sjedištem u Travniku, koja je obuhvaćala znatan dio srednje Bosne uključujući Uskoplje, prema Vance-Owenovom planu pripala bi Hrvatima koji nisu imali razloga za otvaranje sukoba s Muslimanima.
Da napetost koja je rasla u tom dijelu Bosne između Hrvata i Bošnjaka od lipnja 1992. godine, kada je u Uskoplju pala prva hrvatska žrtva Zvonko Krajina, neće samo tako nestati, pokazalo se 5. siječnja 1993. kada su Bošnjaci u Uskoplju pucali u hrvatsku zastavu. Bošnjački mediji podjarivali su atmosferu. Stvarali su negativni naboj radi obračuna s novim “agresorom” HVO-om u Lašvanskoj regiji i Uskoplju. Plasirali su lažne vijesti o boravku 115. brigade HV-a i VP HV-a u OZ Srednje Bosne. Zauzimanje položaja za napad na HVO Uskoplja dovukli su snage sa bojišta okrenutih prema Srbima, s Visokog, Ilijaša, Maglaja i Zavidovića. Eskalacija se dogodila predvečer 11. siječnja 1993. godine kada su 305. i 317. brdsko-planinska brigada 3. korpusa ABiH-a napale snage HVO-a u Uskoplju. Cilj napada bio je presijecanje puta Hrvatima prema Novom Travniku (na sjever) te Rami (na jugoistok) čime bi se Hrvati u srednjoj Bosni našli u okruženju. U samom gradu bilo je oko 300 pripadnika brigade HVO-a „Dr Ante Starčević“ potpomognutih s 70-ak vojnih policajaca HVO-a i oko 150 pripadnika uskopaljske bojne Pukovnije HVO-a „Ante Bruno Bušić“. Istodobno s napadom, Vojska Republike Srpske naizmjence je granatirala hrvatska i bošnjačka sela da bi kod obje strane stvorila još veću paniku i dojam žešćeg napada od strane onih drugih.
Unatoč raznim otežavajućim faktorima HVO je izdržao snažnu ofenzivu koja je trajala 14 dana, ponajviše zahvaljujući brojnim hrvatskim snagama koje su sa raznih strana došle pomoći obranu grada. Dio grada koji je ostao pod kontrolom HVO-a nazivao se Uskoplje, a onaj pod kontrolom ABiH Gornji Vakuf.
Franjo Tuđman se zbog ovog sukoba pismom obratio Aliji Izetbegoviću. Ponukani ovim Tuđmanovim pismom u Ženevi istog dana predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i predsjednik HZ HB Mate Boban potpisuju zajedničku izjavu o trenutnom prekidu sukoba između Armije BiH i HVO. Nakon smirivanja situacije, uvidjelo se da su Bošnjaci dugo pripremali agresiju na Hrvate, a iskopani i betonirani rovovi u selu Kadića strana nedvojbeno svjedoče tome u prilog. Istodobno s primirjem, koje je nastupilo 26. siječnja, bošnjački napadi preusmjerili su se prema susjednim hrvatskim krajevima Srednje Bosne.