Marin Getaldić[1] (2. listopada 1568. – 7. ili 8. travnja 1626., Dubrovnik) najveći je hrvatski renesansni matematičar i fizičar svjetskog glasa.
Školovanje i značajno putovanje
Školovanje je započeo kod franjevaca u gimnaziji koja je bila smještena u Divoni, današnjoj Sponzi gdje je stekao solidnu naobrazbu iz fizike, astronomije, gramatike, retorike, aritmetike, teologije, prava, muzike i klasičnih jezika što mu je omogućilo da nakon završene gimnazije, prema očekivanjima i uobičajenoj praksi obitelji, bude primljen je Veliko vijeće Dubrovačke Republike. Već sa 20 godina pripremao se za obnašanje viših činovničkih i pravnih poslova koji su bili namijenjeni plemićima, a zbog lošeg financijskog stanja obitelji ovaj je posao obavljao dvije godine dok mu se nije pružila iznenadna prilika. Naime, prijelomni događaj u njegovu životu bilo je putovanje s još jednim važnim sugrađaninom Marinom Gučetićem s kojim 1597. odlazi u London kako bi mu pomogao oko sređivanja ostavštine njegova bogatog strica i dubrovačkog plemića Nikole Gučetića. Upravo mu je ovo putovanje obilježilo profesionalni rad jer da nije otišao u London možda se ne bi bio mogao posvetiti znanosti i znanstvenim istraživanjima. Njihovo je putovanje potrajalo šest godina i nije se samo zadržao u Londonu već je otišao u mnoga važna europska znanstvena središta.
Susreti s uglednim znanstvenicima
Nakon Londona, odlazi na studijski boravak u Antwerpen u Belgiji gdje je učio matematiku kod priznatoga francuskog matematičara Michela Coigneta. Nakon toga odlazi u Francusku i upoznaje Francoisa Vietea na temelju čije će algebarske metode temeljiti svoj daljnji matematički znanstveni rad. Zatim odlazi u Rim gdje je slušao predavanja matematičara i astronoma Christofera Clavija, kojemu je kasnije posvetio svoju raspravu o paraboličnim zrcalima Nonnullae propositiones de parabola. Za boravka u Italiji susreće Galilea Galileija i austrijskoga astronama Christopha Grienbergera.
Eksperimenti iz Betine špilje
Godine 1603. vraća se u Dubrovnik i nastavlja se baviti znanstvenim radom. Na imanju svoje obitelji podno Srđa u predjelu Ploče nalazila se špilja u kojoj je nastavio provoditi eksperimente koje je započeo u Europi. Upravo zbog tih pokusa u špilji o njemu je kružila legenda kao o čarobnjaku Beti i njegovim čarobnim moćima. Prema dubrovačkom običaju svaki je građanin imao svoj nadimak pa je tako Getladićev bio Bete. Kako mnogi nisu razumjeli njegove pokuse vjerovalo se da iz špilje instrumentima pali brodove na pučini, pa se ribari nisu usudili približiti žalu ispred špilje. Legenda se očuvala stoljećima, a i danas špilja na obiteljskom imanju Getaldićâ nosi naziv „Betina špilja“. O ovoj je legendi pisao dubrovački historiograf Serafin Marija Crijević u djelu Bibliotheca Ragusina (Dubrovačka knjižnica) stotinu godina kasnije.
Prvo djelo
Getaldić je iste godine 1603. dovršio je svoja prva djela te objavljuje Unaprjeđenje Arhimeda ili o različitim vrstama tijela uspoređenima po težini i veličini (Promotus Archimedis seu de variis corporum generibus gravitate et magnitudine comparatist), jedino svoje djelo iz fizike u kojem se bavi određenjem odnosa između težine i obujma specifičnih tekućina i metala (zlata, srebra, olova, žive, željeza, bakra, kositra, meda, vode, vina, voska, ulja) upotrebljavajući pri tom različite pokuse. Ovo se djelo smatra ranim primjerom novovjekovnog pristupa u prirodoznanstvenim istraživanjima.
Pokusi sa zrcalima
Nakon toga, dovršava i raspravu Nonnullae propositiones de parabola (Neki stavci o paraboli, 1603.), djelo povezano s matematičkim istraživanjima paraboličnih zrcala u kojemu iznosi dokaz da su sve parabole jednako prikladne za konstrukciju paraboličnih zrcala i nisu samo presjeci uspravnog, pravokutnog stošca. Getaldić je prvi put u povijesti formulirao tvrdnje da su sve parabole dobivene presjecima ravnine s bilo kojim stošcem kongruentne što ovom djelu daje izuzetnu važnost. U žarištu paraboličnog zrcala, koje je sam konstruirao, postizao je temperaturu do 1500 °C i rabio ga za pokuse iz optike, paljenje predmeta i za određivanje tališta raznih tvari.
Konstruirao je nekoliko paraboličnih zrcala, od kojih se danas čuva samo jedno, opsega oko 2 m. Izrađeno je od vrlo tanke kovine, krhke poput stakla, a imalo je sjaj s prednje i stražnje strane. Nakon Getaldićeve smrti njegov brat Jakov darovao ga je kardinalu Francescu Barberiniju u čijem je muzeju bilo prvotno izloženo, a danas se čuva u Državnome pomorskom muzeju u Greenwichu u Londonu.
Živ zakopan i odlazak u Carigrad
Osim znanstvenog rada vrativši se u Dubrovnik izabran je za apelacijskog suca, a zatim je dobio dužnost nadgledati gradnju kule Podzvizd u Stonu gdje ostao četiri mjeseca. Kako je u Stonu harala malarija, a uskoci često napadali Dubrovačku Republiku, nije bio zadovoljan ovim poslom, a u konačnici je i obolio od malarije. Svoje nezadovoljstvo ističe kako se osjeća živ zakopan jer ne dobiva nikakve novosti iz znanstvenoga svijeta. U međuvremenu dobio je novu odgovornu dužnost te odlazi u Carigrad kao poklisar harača, te se nastavlja baviti znanošću. Matematička znanja iskoristio je za geodetska mjerenja i određivanje geografske širine Carigrada, ali istovremeno radi i na svome djelu Dopuna galskog Apolonija ili probuđena djelomično sačuvana geometrija dodira Apolonija iz Perge (Supplementum Apollonii Galli seu exsuscitata Apollonii Pergaei Tactionum geometriae pars reliqua, 1607.) u kojem dopunjuje Vièteovu restauraciju djela o dodirima Apolonija iz Perge. U svome sljedećem djelu Oživljeni Apolonije ili obnovljena geometrija priklona Apolonija iz Perge (Apollonius redivivus seu restituta Apollonii Pergaei Inclinationum geometria, I–II, 1607–13) obnavlja Apolonijevo djelo o priklonima. Važno je napomenuti da je u ovim svojim djelima primjenjivao metodu sinteze kako bi bila što vjernija izgubljenim originalima.
Povratak u Grad
Povratkom u Dubrovnik nastavlja se baviti eksperimentalnim radom od kojih ga je najviše zanimala izgradnja fizičkih instrumenta po uzoru na Galileja, a naročito se zanimao za optičke instrumente, tj. refraktorski teleskop.
Sljedeća dva Getaldićeva djela najzrelija su i pisao ih je gotovo istovremeno služeći se metodama analitičke matematike. U djelu Zbirka različitih problema (Variorum problematum Collectio, 1607.) donosi analitički pristup rješavanju problema, a djelo, koje su njegove tri kćeri posmrtno objavile, De resolutione et compositione mathematica (O analitičkom i sintetičkom u matematici, 1630.) napisao je u pet knjiga. Ovo je djelo značajno jer je primjenjivao algebru za rješavanje geometrijskih problema prije otkrića analitičke geometrije Renéa Descartesa. Na kraju 4. knjige iznosi svoju metodu za mjerenje promjera Zemlje kao kugle definirane razinom mora.
Getaldićevo djelo De resolutione et compositione mathematica, Rim, 1630.
Skroman i vrijedan do kraja života
Iako vrlo nadaren, visoke inteligencije i znatiželjna duha, Marin Getaldić živio je skromno, obnašajući različite državničke poslove. Bio je činovnik ureda za vino, pa ureda za preradu vune, konzul za građanske parnice, te ponovo sudac apelacijskog suda i carinik. Za života je uživao velik ugled i mnogi su uvaženi učenjaci iz elitnih znanstvenih krugova prihvaćali njegove ideje. Preminuo je u Dubrovniku u naponu snage 7. ili 8. travnja 1626. godine.
Fulgenzio Micanzio rekao je o Getaldiću:
Bio je anđeo po ćudi i demon u matematici.
Na ulaznim vratima njegova imanja na Pločama i danas stoji natpis koji u prijevodu glasi:
Budite daleko, zavisti, svađe, taštine, brige!
Mir i spokoj krase pećine, pervoje, hridi.
Ulaz u Getaldićevu vilu
Betina špilja i dalje nosi naziv prema Getaldićevu nadimku, a ujedno je i jedna od najljepših u Dubrovniku.
Izvori:
Borić, M. (2015.): Hrvatski matematičar i fizičar na pragu novovjekovlja, Poučak: časopis za metodiku i nastavu matematike, Vol. 16 No.63, pristupljeno online 28. 9. 2020: https://hrcak.srce.hr/158678
Borić, M., Matematičar svjetskoga glasa, Vijenac 649, Matica hrvatska, pristupljeno online 29. 9. 2020.: https://www.matica.hr/vijenac/649/matematicar-svjetskoga-glasa-28647/
Dadić, Ž., Getaldić, Marin, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, pristupljeno online 28. 9. 2020.: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6789
Sijerković, M. (2009.): Hrvatski vremenoslovci, Crtice iz povijesti hrvatske meteorologije, DHMZ, Zagreb, 65-66.
Ured zastupnika u Europskom parlamenta Davora Škrleca (2019.): Hrvatske inovacije – vizionari koji su oblikovali Europu, brošura, pristupljeno online: 25. 9. 2020.: https://www.culturenet.hr/UserDocsImages/dijana/Brosura_Hrvatske_inovacije_izlozba.pdf
Vujić, Marko., 2015.: Marin Getaldić – život i djelo, diplomski rad, pristupljeno online 28. 9. 2020.: http://www.mathos.unios.hr/~mdjumic/uploads/diplomski/VUJ36.pdf
Izvor: meteo.hr
[1] Potječe iz poznate dubrovačke plemićke obitelji koja je generacijama bila prisutna u javnom, političkom, diplomatskom i znanstvenom životu grada. Mnogo je uglednih osoba poteklo iz obitelji Getaldić, čije se ime u različitim oblicima (lat. Ghetaldus, Ghetaldo, Ghetaldi, Ghetaldis, Ghettaldi, Gataldi, Gataldo i Getodović) spominje još u 10. st., no Marin je zasigurno njezin najpoznatiji član. Svakako je humanističko ozračje Dubrovnika onoga vremena poticajno djelovalo na sve talentirane mladiće koji su se odlikovali iznimnom inteligencijom i svestranošću pa tako i na Marina Getaldića.