Umro mitropolit Amfilohije, samozvani “Svjedok božje ljubavi”

Mitropolit Amfilohije Radović bio je jedan od najkontroverznijih vjerskih poglavara na području Balkana. O njemu je nedavno snimljen i dokumentarni film ironičnog naziva “Svjedok Božije ljubavi”, autoricâ Tanje Šuković i Snežane Rakonjac. Film je napravljen u produkciji Televizije Crne Gore, no – kako se navodi – satkan je od autentičnih, tonskih izjava mitropolita Amfilohija, odnosno u njemu o mitropolitu Amfilohiju govori isključivo mitropolit Amfilohije.

Danas, 30. listopada, u Kliničkom centru Crne Gore je umro mitropolit SPC-a crnogorsko-primorski Amfilohije. Bio je poznat po kletvama, nacionalizmu, druženju s ratnim zločincima i uplitanjem u politiku. Odlikovao je i hvalio mnoge ratne zločince, među kojima Željka Ražnatovića Arkana i Vojislava Šešelja, a sablazno je bilo čuti njegove anti-evanđeoske kletve.

Amfilohiju je 6. listopada dijagnosticiran koronavirus, kada je i primljen u KCCG.

Njegovo zdravstveno stanje se u međuvremenu popravilo, a 20. listopada rezultati rađenih testova su pokazali da je negativan na koronavirus, navode crnogorske Vijesti. Međutim, situacija se naglo pogoršala jučer, kada je primijećeno otežano disanje.

“U petak, 30. oktobra 2020. godine, u 8:20 sati, u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore, poslije primanja Svete Tajne Pričešća, upokojio se u Gospodu visokopreosvećeni arhiepiskop Cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski i egzarh svetoga trona Pećkoga g. Amfilohije. O svim drugim detaljima u vezi sa sahranom visokopreosvećenog mitropolita javnost će biti uskoro obaviještena. Vječan spomen i Carstvo nebesko”, javljeno je iz Mitropolije.

Za genocid u Srebrenici govorio je da je “to bila osveta”, na ratištu u Dubrovniku tijekom rata uz gusle je pjevao srpskim dobrovoljcima, u Cetinjskom manastiru je blagoslivljao paravojne formacije Željka Ražnatovića-Arkana, a za “kosovsko rvanje” je crkvenim odlikovanjem počastio vođu Srpske radikalne stranke i ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

Slobodana Miloševića je posjetio u zatvoru pred izručenje u Haag i odneo mu Evanđelje, a posthumno mu se ispričao što nije svjedočio u njegovu korist. Imao je dobre odnose s nekadašnjim predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, u međuvremenu osuđenom za genocid i zločine protiv čovječnosti pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Njegovu majku na sprovodu je usporedio s majkom Jugovića i majkom Jevrosimom – koje su “svoj porod vaspitavale da na svetim načelima hrišćanske etike žive i umiru”.

Služio je opijelo i na grobu bivše jugoslovenske prve dame Jovanke Broz, a tom prilikom okadio je i grob Josipa Broza Tita. “Ja sam malo kandilo i prema Titu bacio. Velim: toliko je greha i zla na sebe natovario, pa da ga malo okadim”, rekao je u jednom intervjuu.

Osim duhovne vlasti, može se slobodno reći da je, ako već nije zadobio političku vlast, sasvim sigurno postao politički arbitar u Crnoj Gori bez koga se ne može formirati ni Vlada niti se može rukovoditi državom. Pa i pregovori o novoj Vladi, uz prisustvo predstavnika pobjedničke koalicije, među kojima je bio i predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, održani su u kod vladike Amfilohija u manastiru Ostrog.

Kao “duhovni pastir” navodio je ili izmišljao brojne kletve, među kojima i one: “Ko ne bio veran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta od mene”.

Amfilohijev nacionalistički narativ je bio možda najizraženiji među svim vjerskim službenicima, no nalikuju mu, nažalost, i neki još uvijek aktualni umišljeni “svjedoci božje ljubavi” koji – paradoksalno – umjesto evanđoskog sveopćeg bratstva i ljubavi, šire mržnju i nesnošljivost, čime vlastitu religiju čine čistom klerikalnom perverzijom.

Fratellanza umana (30.10.2020.)