Luka Marković: I PLANETA ZEMLJA POZIVA NA OBRAĆENJE
Rijetko je koja bolest u ljudskoj povijesti izazvala tako kontroverzne diskusije kao koronavirus. Dok se medicinski stručnjaci i politika trude ukazati na opasnosti koje sa sobom nosi virus, pristalice teorija urote tvrde kako je sve samo izmišljotina zavjereničkih krugova u svijetu
Rijetko je koja bolest u ljudskoj povijesti izazvala tako kontroverzne diskusije kao koronavirus. Dok se medicinski stručnjaci i politika trude ukazati na opasnosti koje sa sobom nosi virus, pristalice teorija urote tvrde kako je sve samo izmišljotina zavjereničkih krugova u svijetu.
Iako ne vjerujem u teorije urote, pogotovo ne u ovu u svezi s koronavirusom, mogao bih prihvatiti samo jedan razlog za, kako neki misle, prenapuhane opasnosti od COVID-19. A to je organizirani pokušaj na globalnoj razini da se zaustavi propadanje našeg planeta, jedinog u čitavom svemiru na kojemu, prema sadašnjim saznanjima, postoji mogućnost za život.
Problem je u nepravednoj preraspodjeli dobara
Pred samo izbijanje koronavirusa vođena je u svijetu vrlo žučna rasprava o opasnostima koje sa sobom nosi profitno orijentirano društvo. Stručnjaci su upozoravali na velike opasnosti koje dolaze kao posljedica sve jače, nekontrolirane industrijalizacije, ali i ljudske želje za lagodnim i hedonističkim načinom života. Od vrlo značajnih umova već duže vremena dolaze upozorenja da bi u budućnosti život na našem planetu, pogotovo onaj ljudski, mogao biti doveden u pitanje ukoliko se čovjek ne postavi odgovorno prema problemima kao što su onečišćenje zraka, uništavanje biljnoga i životinjskoga svijeta koji održava nužnu ravnotežu u prirodi, erozije tla, onečišćenje vode, zatopljenje oceana i prenapučenost.
Kako kaže poznati teolog i filozof Johannes Müller, sve te probleme treba shvatiti ozbiljno. Pa ipak glavni problem, kako upozorava spomenuti autor, nije toliko u trenutnoj prenapučenosti, koliko u nepravednoj preraspodjeli dobara na globalnoj razini. Zadnji je trenutak da čovjek shvati kako planeta Zemlja sa svojim resursima i darovima pripada svima, pa i budućim naraštajima.
Odreći se mnogih nepotrebnih stvari
Jedino što bi bilo prihvatljivo, ukoliko bi se doista jednoga dana ispostavilo da je koronavirus bio manje opasan nego što ga struka i politika prikazuju, je to da se na globalnoj razini pokušava zaustaviti bezosjećajna trka za ekonomskim profitom i lagodnim životom na račun prirode i svega stvorenoga. Kad bi struka i politika javno obznanile dogovor oko usporenja industrijske proizvodnje, onečišćenja zraka i zaustavljanja nagloga zatopljenja, te zbog toga reducirali zabave, kretanje vozila i letova, kao i sve ono što remeti nužnu ekološku ravnotežu na našoj planeti, došlo bi do silnih pobuna. Nažalost, zapadni čovjek se ne bi pomirio s tim da se mora dobrovoljno odreći mnogih nepotrebnih stvari, a prije svega nekontrolirana, nametnuta potrošačkoga i hedonističkoga stila života. Istina, strah od smrti koji, kako kažu stručnjaci, nosi koronavirus sa sobom, čini čovjeka smirenijim i manje revolucionarnim prema disciplinarnim mjerama, umanjuje mu nagon za ispunjenjem svih želja koje izazovno nudi naše politički protežirano potrošačko društvo. Iako doista ne vjerujem da je COVID-19 stvar nekoga dogovora, mogao bih prihvatiti takvu političku odluku na globalnoj razini. Jer bi svi strahovi i odricanja bili opravdani ukoliko doprinose očuvanju uvjeta za život na planeti Zemlji.
Nužnost sklada s prirodom
Nešto o tome govori i papa Franjo u svojoj najnovijoj enciklici „Fratelli tutti (svi smo braća – misli se i sestre), u kojoj upozorava čovječanstvo da je jedna velika i odgovorna obitelj koja je pozvana na pravednu preraspodjelu dobara na globalnoj razini, kao i na više skromnosti u životu. Pozivajući se na svetoga Franju, upozorava papa ujedno i na nužnost sklada između čovjeka i svega stvorenoga u prirodi. Uostalom, za život bogomdana planeta Zemlja nije vlasništvo jedne grupe ljudi ili nekolicine hedonističkih naraštaja nego i budućih pokoljenja, ali i svih drugih živih stvorenja. To da se priroda na našem planetu, na svim područjima na kojima je bio ekološki ugrožen, djelomično oporavila odkad se društvo suočava s problemom spomenute pandemije, potvrđuju sva relevantna istraživanja. Uzroke za to treba tražiti u obuzdavanju društva da po svaku cijenu dođe do profita. Na trenutak čovjek je, zahvaljujući strahu od koronavirusa, na globalnoj razni prihvatio svjesno odustajanje od brze i nekontrolirane zarade i ispunjenjem svih želja, pogotovo onih bez kojih život može biti također dobro osmišljen. Iako, vjerojatno, nije bilo nikakvih javnih političkih odluka na globalnoj razini za spašavanje ekološke ravnoteže, korona je – bez obzira da li je opasna ili ne – u tom smislu odigrala, i pored svih negativnih posljedica, pozitivnu ulogu. Vratila je na trenutak čovjeka samome sebi, otvorila prostor u njegovoj svijesti za razmišljanje o posljedicama koje sa sobom nosi pohlepa za profitom i ispunjenjem svih želja. Barem kratko vrijeme profit i užitak su prestali biti najvažnija stvar u životu društva i pojedinca. Zamijenile su ga strah od smrti i svijest da život može biti osmišljen i s puno manje zarade i luksuza. Vratila je pojedinca obitelji i zajednici, ali i spoznaji koliko je u teškim trenucima ovisan o drugima.
Promjena razmišljanja o životu
Nažalost, čovjek je u zadnje vrijeme svojim uvjerenjem da se ljudska uspješnost mjeri samo ekonomskim rastom i profitom, i što je moguće većim ispunjenjem želja, doveo svoj dom, planetu Zemlja, u opasnost, a time i vlastitu opstojnost. Već su sredinom prošloga stoljeća, kako izvještava znanstvenik Gerald Ziegler, pojedini istraživački krugovi upozoravali na to da se na ograničenoj planeti ne može sve bazirati samo na bezgraničnom ekonomskom napretku, većoj potrošnji i hedonističkom načinu života. Krajnje je vrijeme, kako upozoravaju danas novija istraživanja, da se društvo okrene uvažavanju i drugih vrijednosti, a ne samo onih povezanih s profitom kao što su karijera, položaj, financijsko bogatstvo, moć i bezgranični užitak. Jer ukoliko ne dođe do promjene razmišljanja o životu i njegovom smislu, mogao bi ubrzo planet Zemlja postati nepogodan za život. To će se unatoč trenutnom oporavku zbog koronavirusa ubrzo i dogoditi ukoliko ljudsko stvorenje ne shvati da se mora promijeniti, osmisliti život, postati odgovorniji prema sebi i svemu što ga okružuje. U to spada svakako i svijest da pohlepa i uskraćivanje prava drugima na normalan život neće osigurati opstojnost njegovih gena, pa makar stekao dovoljno kapitala za slijedećih deset naraštaja, ukoliko ne bude razvio u sebi osjećaj za zajedništvo i odgovornost.
Nužna je globalna pravednost
Biblijski Bog nije pozvao čovjeka da se brine samo za sebe i produžetak svojih gena, nego za svako stvorenje. Zapadni čovjek, kojemu su puna usta globalne ekonomije i pravednosti, morao bi shvatiti kako ta prevara ne nailazi više na plodno tlo. Na to upućuju i velika migracijska kretanja koja će poprimiti s vremenom apokaliptičke razmjere ukoliko za sve ne bude osigurana voda, čist zrak i prehrana. Prema izvještajima UNICEF-a živjelo je 2017. godine u svijetu preko dvije milijarde ljudi bez čiste vode. I dok se prosječan zapadni čovjek trudi oko što je moguće više ispunjenja želja, umiru u svijetu milijuni ljudi od gladi i nedostatka pitke vode. Za očekivati je da će siromašni svijet, ako bogati nastave stavljati sve na kocku profita i hedonizma, krenuti istim putem. Krajnje je vrijeme da naše moderno društvo počne gledati svijet drugim očima. Nastavi li ovim putom, mogle bi se reći u duhu velikoga filozofa Hegela kako bi kontinuirano trčanje za zadovoljenjem poriva moglo dovesti do propasti ljudskoga duha, a time i svijeta.
Vrijeme je da politika prihvati u svojem razmišljanju ponešto od onih filozofskih i religijskih vrijednosti o kojima govori i papa Franjo u spomenutoj enciklici, a koje pozivaju na davanje prostora hrabrim odlukama za opće dobro, za solidarnost, umjerenost, skromnost, pravednost i osjećaj za mir. Shvaćajući koliko doista naš planet opterećuje sadašnji hedonistički način ljudskoga života, moglo bi se reći, u duhu velikoga Leonarda de Vincia, kako nije dovoljno samo znati, nego da treba i djelovati.
Izvor: Katolički tjednik