O svom odlasku u Indiju, Majka Terezija je 1929. godine napisala na hrvatskom pjesmu Oproštaj, čiji tekst se može vidjeti u njenoj spomen-kući u Skoplju.
OPROŠTAJ
Ostavljam milu kuću
I dragi zavičaj.
U Bengaliju idem vruću,
U daleki kraj.
Ostavljam znance svoje,
Napuštam rod i dom.
Srce me vuče moje
Da služim Kristu svom.
Oj zbogom, majko mila,
I zbogom ostajte svi,
Viša me goni sila
Pram žarkoj Indiji.
I lađa kreće lagano,
Siječe morske vale,
A oko motri zadnji put
Evropske drage žale.
Na lađi stoji smiono
Vesela mirna lica,
Sretna mala Kristova
Nova zaručnica.
U ruci križ joj gvozdeni
Na kome visi Spas,
A duša spremno prinaša
Tešku žrtvu taj čas.
„Primi, Bože, žrtvu ovu
U znak moje ljubavi.
Pomozi, de, stvoru svome
Da ti ime proslavi!
Zauzvrat te samo molim,
O predobri Oče naš,
Jednu daj mi, barem jednu
Dušu onu – ti već znaš.“
I sitne, čiste poput rose ljetne,
Suze tople teći stanu,
Da potvrde i posvete
Tešku žrtvu sada prikazanu.
Gonđa Bojađiu 1929.
Foto: Majka Terezija, crtež Danijela Deverića.
Ostale njegove radove pogledajte u IZLOŽBI Suze slobode.