Žetve. U rukama seljaka rane.
Za mrvu kruha. Litru zejtina. Zrno soli.
Svaki dinar gorak k’o gutljaj ustajale rakije u staklenim
pletarama.
Sijela.
Rahli mirisi dunjinih cvjetova na vezenim oplećcima.
Reklje na čivilucima. Šargije. Kolo u narodnim nošnjama.
Ptice na mahovini derutnih crijepova,
napuklim zidovima napuštenih ognjišta,
oplakuju uvele jorgovane,
trošne vodenice,
izblijedjela lica mlinara na nemirnoj rijeci Bosni.
U tuđini, mlade pralje, majstori kovači,
venu,
poput rosnih poljubaca mladenkinih usana,
stoljetna hrasta nad samotnim seoskim kapelicama.
Dražen Zetić