Riječima: „Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel“, počelo je teći vrijeme najavljeno po proroku Izaiji. Proroštvo je najavljeno – čak 600 god. prije Emanuelovog rođenja – i iščekivanje je započelo. Čekao se dolazak Mesije koji je trebao donijeti izbavljenje čovječanstvu.
Riječima: „Evo službenice Gospodnje neka mi bude po tvojoj riječi“, započeo je nezaustavljiv tijek čovječanstva, koji nas je poveo u blagoslov života.
Ako si ne dajemo truda da shvatimo što se tu ustvari dogodilo, to ostaje za nas mrtvim slovom na papiru.
Što se dogodilo po Marijinu pristanku?
Mnogi se pitaju što se ustvari dogodilo po Marijinu pristanku Božjim naumima.
Odgovori sežu u duboku prošlost, k prvom čovjeku i ženi koje je Bog stvorio. Svi znamo da se grijeh upravo tu začeo i raširio na pokoljenja. Netko je trebao prekinuti to naslijeđeno prokletstvo. Trebala se Bogu dati dostojna zadovoljština da bi se grijeh poništio, a to se upravo počelo ostvarivati u novom Adamu – Isusu i novoj Evi –Mariji. Oni su jedini mogli dati tu zadovoljštinu – zbog svoje savršene naravi; oni su dvije žrtve dostojne tog otkupiteljskog čina.
“Novi Plod”, poništio je prokletstvo
Iako je u Blagovijesti riječ o početku života, misli mi ipak odlaze k trenutku kada je taj Život – koji je stvoren radi nas i našega spasenja – bio prikovan na drvo križa. Gledajući u to drvo na kojemu je Isus bio razapet, primjećujem da drvo-stablo, obično ima plod.
Da! Isus je plod ovoga stabla…
Razmišljam dalje i misli mi odlaze k još jednom stablu –drvu iz Edenskog vrta, i plodu po kojemu je Eva donijela prokletstvo na čovječanstvo jer je taj zabranjeni plod kušala.
‘Zamjena’ za taj prvi plod koji je kušan i koji nas je odijelio od Boga, novi je plod – Isus, koji je to prokletstvo poništio. Plod koji nam se daje za blagovanje u pričesti, koji donosi zdravlje duha, duše, tijela i život vječni! Onaj kojega Elizabeta nadahnuta Duhom Svetim naziva „blagoslovljenim plodom utrobe Majke Božje“, kojega mi uvijek iznova moleći „Zdravo Marijo, … blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus“, častimo i uzvisujemo.
“Suotkupiteljica” nas ljudi[1]
Poveznica je jasna. Kako je Eva dala plod prvom čovjeku, Adamu, i tim ga činom odvela u grijeh, tako je Bog odredio Savršenu i Bezgrješnu, da nama donese “Plod utrobe svoje” koji je „protuotrov“ tome otrovnom plodu. Da čovjek koji ga kuša, ostane na životu, poništi u sebi prokletstvo koje smo naslijedili od praroditelja Adama i Eve.
Prva Eva upala je u grijeh po svojoj neposlušnosti Božjoj zapovijedi, a „Nova Eva“ dala je zadovoljštinu tako da je Evin neposluh zamijenila posluhom uz riječi: „Neka mi bude po tvojoj riječi“. Suglasivši se tim pristankom s Božjim planovima za “otkup” čovječanstva, ona postaje na neki način „suotkupiteljicom“ uz našega Otkupitelja!
Kušajmo od ovoga ploda
Što na kraju reći osim: „Kušajte od ovoga ploda koji život donosi!“ Otkrijte i vi blago ove vijesti! Kad blagujemo od ovoga božanskog ploda ljubavi, u nama se briše sklonost k zlu, malo po malo, s Isusom u sebi oslobađamo se svoje propadljive naravi i preuzimamo onu božansku, postajemo Emanuel – Bog s nama! Postajemo blagoslov za svaku osobu koju Bog donese na naš put, živi nositelji Krista Boga, baš poput Majke Marije koja je Emanuela nosila svojoj rođakinji Elizabeti.
Što znači točno da je Marija, majka Kristova, “suotkupiteljica” čovječanstva?
Da li to znači da je ona zajedno s Kristom “otkupila” čovječanstvo?
[1] Naziv „su-otkupiteljica“ (lat. co-redemptrix), bio je jedan od prijedloga o kojima se opširno raspravljalo tijekom Drugog vatikanskog sabora. Njime se htjela naglasiti Marijina posebna uloga u otkupljenju čovječanstva. Pod pojmom „su-otkupiteljica“ nije se mislilo da je onda zajedno s Kristom otkupila čovječanstvo, već da je svojim životom i djelovanjem na poseban način pomagala, tj. surađivala s Isusom koji je otkupio čovječanstvo.
Ovaj naslov na kraju nije prihvaćen u službenim tekstovima upravo zbog zabuna koju može izazvati. Vrlo je važno uvijek jednoznačno naglasiti da je Isus Krist jedini otkupitelj čovječanstva. A ako kažemo da je Marija „suotkupiteljica,“ netko bi mogao krivo pomisliti da je i ona ta koja je otkupila čovječanstvo.
Marija jest jedinstvena suradnica u tom otkupljenju, ali ona nije suuzročnica otkupljenja. Enciklika Mariales cultus Pavla VI. je važan dokument koji govori o marijanskom štovanju. U njoj se navodi da se u marijanskom štovanju treba čuvati svakog pretjerivanja, ali i svakog ponižavanja. Papa ističe temeljnu osnovicu Marijina štovanja, a to je Kristocentričnost.
Crkva mora biti potpuno okrenuta Kristu, stoga je potrebno neke oblike Marijina štovanja podvrći reviziji. Marijanske pobožnosti nisu nešto loše, ali uvijek moraju biti usmjereni prema Kristu i Euharistiji.
(Odgovor Don Damira Stojića na pitanja koja mu je na portalu SPAS, postavio jedan student. Mi ga ovdje prenosimo kako bismo otklonili moguće nejasnoće zbog korištenja tog pojma u tekstu.)
Foto: By Jastrow – Vlastito djelo postavljača, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1820697