O Marijo, može li se uopće o tebi pisati, Djevice slavna i blagoslovljena, a da se ne pogriješi u opisu tebe i tvoje čiste ljubavi prema nama, tvojoj neposlušnoj djeci? Može li se izreći i riječ dostojna tvoga imena? Može li se govoriti o tebi, a da se ne spomene Krist Gospodin, jer ti si jednostavno On. Ti si sva u Sinu, jer je Sin sav u tebi. Ako je bilo koje stvorenje ljubljeno od Boga, onda si ti najviše, ako je bilo koje stvorenje blizu Bogu, onda si ti najbliže, ako je bilo koje stvorenje vršilo Božju volju, onda si ti to činila savršeno, bez pridržaja i bez sumnji.
O Marijo, govoreći o tebi, govorim o Isusu. Ti si najljepše djelo Božjih ruku, ti si čisti dijamant na kojemu se zrake Božje ljubavi i milosti raspršuju na čitavo čovječanstvo, bez da te na bilo koji način dotaknu ili povrijede, kao i kod Kristovog začeća. Može li Svjetlost oštetiti Dijamant pri prolasku kroz njega?
Sjećam se samo kako si me znala tješiti dok sam bio odvojen od svijeta, iza rešetaka, što sam si ih sam priuštio svojim nesmotrenim životom. Što si ti tada činila za mene, siromašne su riječi kojima bih se izrazio, zato pišem ovu pohvalnicu tebi u čast, o Marijo.
Kada sam bio napadan sa svih strana zbog istine, ti si stala uz mene i majčinskom me nježnošću krijepila na putu ustrajnosti prema Istini. Pokazala si mi, kako je to bilo nekada davno, kako ti je mač nevjere i neposlušnosti ljudi, probo grudi, ali odustala od vjernosti nisi. Pokazala si mi kako ti i danas ljudi svojom nevjernošću Bogu, zabadaju mač, a osobito ubijanjem Živoga Isusa u utrobama majki. Pokazala si mi kako vjera ne znači vjerovati, (jer i đavli vjeruju i dršću (Jak 2,19)), već biti vjeran.
Hvala ti Bezgrješna moja Gospodarice, što si odredila da ti svoj život darujem bez pridržaja u svojstvu roba, hvala ti što si me izabrala da i ja budem pod tvojim plaštem, da ti se i ja smijem držati za skute kao malo dijete u onaj strašan Dan pohoda Gospodnjega, kada nitko živ neće biti siguran, osim onaj koji je s tobom, jer Majčice, tko tebe ljubi, taj se ne gubi.
Hvala ti što bdiješ nad spasenjem moje duše, što ne dopuštaš, ti Kraljice anđela, zlodusima da me napadaju, a kada se u svojoj oholoj nesmotrenosti i malo odmaknem od Boga, i padnem i razbijem se, ti tada ne možeš, a da mi se ne smiluješ, da mi ne pohitaš u pomoć, već moliš svoga Sina da me ne kazni i vapiješ za mene: ˝Sine moj, budi mu milostiv, vina nema, milosti nema, blagoslova nema, ja sam i njegova majka, smiluj mu se˝! Može li milosrdni Sin koji je umro i za najvećega grješnika, ostati hladan na ovakve riječi pomiješane sa suzama. I tada se Božjom milošću, po tvojim rukama Majko, opet dižem i ozdravljen od rana vraćam u boj. Za tebe, o Marijo.
Ljubim te, ljubim te, ljubim te Bezgrješna Djevice Marijo. Hvala ti što si uz mene. Hvala ti, Majko.
Ti si najposlušnija od svih stvorenja, đavao je najbuntovniji.
Ti si najponiznija od svih stvorenja, đavao je najoholiji.
Ti si najčistija od svih stvorenja, đavao je najprljaviji.
Želim biti na tvojoj strani izbora.
Foto: By Sandro Botticelli – User Brandmeister on en.wikipedia. Description page is (was) here., Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=750935