Tragovima ranog kršćanstva
Raznovrsna arheološka građa i ostaci starokršćanskog graditeljstva na više od 50 arheološki potvrđenih lokaliteta svjedoče o ranoj raširenosti kršćanstva na današnjem bh. prostoru
Raznovrsna arheološka građa i ostaci starokršćanskog graditeljstva na više od 50 arheološki potvrđenih lokaliteta svjedoče o ranoj raširenosti kršćanstva na današnjem bh. prostoru
Tijekom kasnoantičkog razdoblja dolazi do velikih društvenih i vjerskih promjena diljem Rimskog Carstva uzrokovanih brojnim barbarskim prodorima i naseljavanjem novog stanovništva. Posljedice burnih događaja odrazile su se na društvo, gospodarstvo, arhitekturu i umjetnost diljem Rimskog Carstva. U 3. st. p. Kr. kršćanstvo se snažnije javlja u većim gradovima na obali rimske provincije Dalmacije, a prema unutrašnjosti se počinje širiti nakon proglasa cara Konstantina 313. godine, poznatijeg kao Milanski edikt, kojim se priznala ravnopravnost kršćanstva s ostalim religijama u Rimskom Carstvu. Kršćanstvo se nakon stjecanja slobode prakticiranja počelo širiti posvuda po Carstvu, a posebno su ga prihvatili potlačeni i ugroženi slojevi društva.
Zahvaljujući novim vrijednostima, kao što su ravnopravnost svih ljudi, sloboda, spasenje i život vječni, kršćanstvo je postajalo sve popularnije među pučanstvom i vrlo brzo je potisnulo uzdrmanu višebožačku rimsku religiju. Ukazom cara Teodozija 380. kršćanstvo postaje službena vjera u Carstvu, što dodatno doprinosi njegovu širenju. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima možemo proučavati pojavu i razvoj kršćanstva na bosanskohercegovačkom području. Posebnu granu arheologije koja se bavi proučavanjem nastanka i razvoja kršćanstva, kao i istraživanjem ranokršćanskih lokaliteta nazivamo Starokršćanska arheologija.
Tragovi kršćanstva iz 5. i 6. st.
U kojoj mjeri je kršćanstvo bilo prisutno na našem području i kojim intenzitetom je tekao proces kristijanizacije saznajemo manje na temelju pisanih povijesnih izvora. Upravo kroz rezultate arheoloških istraživanja neprestano se proučava proces kristijanizacije na što nam ukazuju ostaci starokršćanske arhitekture, arheološka građa i likovno stvaralaštvo. Današnja arheološka karta lokaliteta starokršćanske sakralne arhitekture u Bosni i Hercegovini svjedoči o pojavi kršćanstva već u 5. i 6. stoljeću. U okviru kasnoantičke arhitekture zasebnu graditeljsku cjelinu u društvenom i duhovnom životu predstavljaju starokršćanske bazilike. Oblikom i načinom gradnje ukazuju na izvjesne sličnosti s istovremenim objektima na istočnoj obali Jadrana odakle je s jedne strane i došao poticaj u procesu kristijanizacije našeg područja. U tom kontekstu, važno je napomenuti antičku Salonu i Naronu, odakle se širilo kršćanstvo, kao i snažni kulturni utjecaji prema unutrašnjosti.
Bosanskohercegovačka starokršćanska arhitektura pokazuje osobitosti u načinu gradnje, u tlorisu objekata, ali i u dekoraciji kamenoga crkvenog namještaja čime se u stilskom i likovnom izričaju pokazuje kao izvorni domaći i prepoznatljiv izričajni stil. Glavnu tipološku skupinu čine manje i skromnije građevine kvadratične osnove, orijentirane u smjeru istok – zapad, koje kao jednostavniji graditeljski izraz stoje nasuprot složenijih objekata s više pomoćnih prostorija pastoforija, čiji je raspored uvjetovan liturgijskim potrebama. Većina bazilika imala je krstionice (baptisterij), gdje se nalazio krstionički zdenac (piscina) u kojem su se pokrštavali novi vjernici.
Pioniri starokršćanske arheologije
Prva istraživanja starokršćanskih lokaliteta na bh. prostoru otpočela su radom Zemaljskog muzeja u Sarajevu osnovanog 1888. godine, a koja su predvodili pioniri bh. arheologije Ćiro Truhelka, Vaclav Radimský i Carl Patsch. Najzaslužniji za početke istraživanja kršćanstva na našem području je Ć. Truhelka, koji je istražujući 1891. baziliku u Bilimišću kraj Zenice, otkrio nalaze sakralne skulpture – reljefe i ulomke kamene plastike, a potom i baziliku u Varošluku – Turbe kraj Travnika. Već tada postavlja znanstvene temelje u daljnjem proučavanju kršćanstva našeg područja koja se mogu neprekinuto pratiti kroz arheološku djelatnost Zemaljskog muzeja BiH.
Značajnijim istraživanjima C. Patscha pripada otkriće dviju ranokršćanskih bazilika u Skelanima što je iznimno važno za poznavanje zemljopisnog širenja kršćanstva i na područje Podrinja u razdoblju 5. i 6. stoljeća. U ovom razdoblju dolazi do procvata reljefne skulpture koja se pokazuje na kamenim pregradama (septum) starokršćanskih bazilika, koje su odvajale oltarni prostor od glavnog prostora namijenjenog vjernicima.
Zahvaljujući istraživanjima V. Radimskog i D. Sergejevskog na lokalitetima Dabravina kraj Vareša, nađen je reljef oltarne pregrade osobitog likovnog i stilskog izraza, a čija je rekonstrukcija izložena u stalnom postavu Zemaljskog muzeja BiH. Bogatstvom reljefne dekoracije izdvaja se i bazilika na Crkvini u Brezi kraj Sarajeva, čije izuzetne nalaze otkrivaju G. Čremošnik i D. Sergejevski. Zahvaljujući rezultatima istraživanja brojnih starokršćanskih lokaliteta, Sergejevski je u svojim radovima ukazao na osobitost kršćanske umjetnosti bh. prostora.
Pored istraživanja bazilike u Oborcima kraj Donjeg Vakufa, Đuro Basler je rezultate proučavanja kršćanstva u Bosni i Hercegovini sažeo u dvije monografije Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH i Kršćanska arheologija, čime je kroz kulturno-povijesni pregled dao veliki doprinos u daljnjem proučavanju ove tematike. U novije vrijeme sažetak više radova i članaka pod nazivom Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone donosi Veljko Paškvalin, koji je istraživao lokalitet Grudine (Crkvine) kraj Bugojna, gdje ukazuje na sjedište – katedralu biskupa Andrije, sudionika crkvenog sabora u Saloni 530. i 533. godine. Kada je riječ o doprinosu poznavanja starokršćanske arheologije na području Hercegovine, vrijedno je, uz istraživanja D. Sergejevskog, spomenuti istraživanja arheologa Tomislava Anđelića, koji je istraživao baziliku u Cimu kraj Mostara, te potom kasnoantičku dvojnu baziliku (basilica geminata) u Žitomislićima kraj Mostara.
Zahvaljujući istraživačkim aktivnostima Zemaljskog muzeja istraženo je više starokršćanskih lokaliteta: Majdan kraj Mrkonjić Grada (V. Radimský), Bilimišće kraj Zenice i Turbe kraj Travnika (Ć. Truhelka), Skelani i Varvara kraj Prozora (C. Patsch), Dabravina kraj Vareša, Crkvina u Brezi kraj Sarajeva i Crkvina u Mokrom kraj Širokog Brijega (D. Sergejevski), Gradac u Homolju kraj Kiseljaka (V. Skarić), bazilika na Crkvini u Blagaju, Mogorjelo, Crkvina u Oborcima (Đ. Basler), Grudine u Bugojnu (V. Paškvalin); Crkvine u Cimu kraj Mostara (T. Anđelić), te mnogi drugi. Raznovrsna arheološka građa i ostaci starokršćanskog graditeljstva na više od 50 arheološki potvrđenih lokaliteta svjedoče o ranoj raširenosti kršćanstva među domaćim romaniziranim stanovništvom koje je prije dolaska Slavena živjelo na današnjem bh. prostoru.
Autor: Andrijana Pravidur