Tragovima ranog kršćanstva

Raznovrsna arheološka građa i ostaci starokrš­ćanskog graditeljstva na više od 50 arheološki potvrđenih lokaliteta svjedoče o ranoj raširenosti krš­ćanstva na današnjem bh. prostoru

Tijekom kasnoantičkog razdoblja dolazi do velikih društvenih i vjerskih promjena diljem Rimskog Carstva uzrokovanih brojnim barbarskim prodorima i naseljavanjem novog stanovništva. Posljedice burnih događaja odrazile su se na društvo, gospodarstvo, arhitekturu i umjetnost diljem Rimskog Carstva. U 3. st. p. Kr. krš­ćanstvo se snažnije javlja u većim gradovima na obali rimske provincije Dalmacije, a prema unutrašnjosti se počinje širiti nakon proglasa cara Konstantina 313. godine, poznatijeg kao Milanski edikt, kojim se priznala ravnopravnost krš­ćanstva s ostalim religijama u Rimskom Carstvu. Krš­ćanstvo se nakon stjecanja slobode prakticiranja počelo širiti posvuda po Carstvu, a posebno su ga prihvatili potlačeni i ugroženi slojevi društva.

Zahvaljujući novim vrijednostima, kao što su ravnopravnost svih ljudi, sloboda, spasenje i život vječni, krš­ćanstvo je postajalo sve popularnije među pučanstvom i vrlo brzo je potisnulo uzdrmanu višebožačku rimsku religiju. Ukazom cara Teodozija 380. krš­ćanstvo postaje službena vjera u Carstvu, što dodatno doprinosi njegovu širenju. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima možemo proučavati pojavu i razvoj krš­ćanstva na bosanskohercegovačkom području. Posebnu granu arheologije koja se bavi proučavanjem nastanka i razvoja krš­ćanstva, kao i istraživanjem ranokrš­ćanskih lokaliteta nazivamo Starokrš­ćanska arheologija.

Tragovi krš­ćanstva iz 5. i 6. st.

U kojoj mjeri je krš­ćanstvo bilo prisutno na našem području i kojim intenzitetom je tekao proces kristijanizacije saznajemo manje na temelju pisanih povijesnih izvora. Upravo kroz rezultate arheoloških istraživanja neprestano se proučava proces kristijanizacije na što nam ukazuju ostaci starokrš­ćanske arhitekture, arheološka građa i likovno stvaralaštvo. Današnja arheološka karta lokaliteta starokrš­ćanske sakralne arhitekture u Bosni i Hercegovini svjedoči o pojavi krš­ćanstva već u 5. i 6. stoljeću. U okviru kasnoantičke arhitekture zasebnu graditeljsku cjelinu u društvenom i duhovnom životu predstavljaju starokrš­ćanske bazilike. Oblikom i načinom gradnje ukazuju na izvjesne sličnosti s istovremenim objektima na istočnoj obali Jadrana odakle je s jedne strane i došao poticaj u procesu kristijanizacije našeg područja. U tom kontekstu, važno je napomenuti antičku Salonu i Naronu, odakle se širilo krš­ćanstvo, kao i snažni kulturni utjecaji prema unutrašnjosti.

Bosanskohercegovačka starokrš­ćanska arhitektura pokazuje osobitosti u načinu gradnje, u tlorisu objekata, ali i u dekoraciji kamenoga crk­venog namještaja čime se u stilskom i likovnom izričaju pokazuje kao izvorni domaći i prepoznatljiv izričajni stil. Glavnu tipološku skupinu čine manje i skromnije građevine kvadratične osnove, orijentirane u smjeru istok – zapad, koje kao jednostavniji graditeljski izraz stoje nasuprot složenijih objekata s više pomoćnih prostorija pastoforija, čiji je raspored uvjetovan liturgijskim potrebama. Većina bazilika imala je krstionice (baptisterij), gdje se nalazio krstionički zdenac (piscina) u kojem su se pokrštavali novi vjernici.

Pioniri starokršćanske arheologije

Prva istraživanja starokrš­ćanskih lokaliteta na bh. prostoru otpočela su radom Zemaljskog muzeja u Sarajevu osnovanog 1888. godine, a koja su predvodili pioniri bh. arheologije Ćiro Truhelka, Vaclav Radimský i Carl Patsch. Najzaslužniji za početke istraživanja krš­ćanstva na našem području je Ć. Truhelka, koji je istražujući 1891. baziliku u Bilimiš­ću kraj Zenice, otkrio nalaze sakralne skulpture – reljefe i ulomke kamene plastike, a potom i baziliku u Varošluku – Turbe kraj Travnika. Već tada postavlja znanstvene temelje u daljnjem proučavanju krš­ćanstva našeg područja koja se mogu neprekinuto pratiti kroz arheološku djelatnost Zemaljskog muzeja BiH.

Značajnijim istraživanjima C. Patscha pripada otkriće dviju ranokrš­ćanskih bazilika u Skelanima što je iznimno važno za poznavanje zemljopisnog širenja krš­ćanstva i na područje Podrinja u razdoblju 5. i 6. stoljeća. U ovom razdoblju dolazi do procvata reljefne skulpture koja se pokazuje na kamenim pregradama (septum) starokrš­ćanskih bazilika, koje su odvajale oltarni prostor od glavnog prostora namijenjenog vjernicima.

Zahvaljujući istraživanjima V. Radimskog i D. Sergejevskog na lokalitetima Dabravina kraj Vareša, nađen je reljef oltarne pregrade osobitog likovnog i stilskog izraza, a čija je rekonstrukcija izložena u stalnom postavu Zemaljskog muzeja BiH. Bogatstvom reljefne dekoracije izdvaja se i bazilika na Crk­vini u Brezi kraj Sarajeva, čije izuzetne nalaze otkrivaju G. Čremošnik i D. Sergejevski. Zahvaljujući rezultatima istraživanja brojnih starokrš­ćanskih lokaliteta, Sergejevski je u svojim radovima ukazao na osobitost krš­ćanske umjetnosti bh. prostora.

Pored istraživanja bazilike u Oborcima kraj Donjeg Vakufa, Đuro Basler je rezultate proučavanja krš­ćanstva u Bosni i Hercegovini sažeo u dvije monografije Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH  i Krš­ćanska arheologija, čime je kroz kulturno-povijesni pregled dao veliki doprinos u daljnjem proučavanju ove tematike. U novije vrijeme sažetak više radova i članaka pod nazivom Krš­ćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone donosi Veljko Paškvalin, koji je istraživao lokalitet Grudine (Crk­vine) kraj Bugojna, gdje ukazuje na sjedište – katedralu biskupa Andrije, sudionika crk­venog sabora u Saloni 530. i 533. godine. Kada je riječ o doprinosu poznavanja starokrš­ćanske arheologije na području Hercegovine, vrijedno je, uz istraživanja D. Sergejevskog, spomenuti istraživanja arheologa Tomislava Anđelića, koji je istraživao baziliku u Cimu kraj Mostara, te potom kasnoantičku dvojnu baziliku (basilica geminata) u Žitomislićima kraj Mostara.

Zahvaljujući istraživačkim aktivnostima Zemaljskog muzeja istraženo je više starokrš­ćanskih lokaliteta: Majdan kraj Mrkonjić Grada (V. Radimský), Bilimiš­će kraj Zenice i Turbe kraj Travnika (Ć. Truhelka), Skelani i Varvara kraj Prozora (C. Patsch), Dabravina kraj Vareša, Crk­vina u Brezi kraj Sarajeva i Crk­vina u Mokrom kraj Širokog Brijega (D. Sergejevski), Gradac u Homolju kraj Kiseljaka (V. Skarić), bazilika na Crk­vini u Blagaju, Mogorjelo, Crk­vina u Oborcima (Đ. Basler), Grudine u Bugojnu (V. Paškvalin); Crk­vine u Cimu kraj Mostara (T. Anđelić), te mnogi drugi. Raznovrsna arheološka građa i ostaci starokrš­ćanskog graditeljstva na više od 50 arheološki potvrđenih lokaliteta svjedoče o ranoj raširenosti krš­ćanstva među domaćim romaniziranim stanovništvom koje je prije dolaska Slavena živjelo na današnjem bh. prostoru.