Odmor duše
Čežnja
Bože, večeras ti nemam što reći.
Tišina bi bila najbolja,
jer mi ništa nije ostalo danas u duši.
Ispraznio sam se.
Sve su mi iscrpili
i snagu,
iako sam mislio da mogu izdržati puno više,
i dobrotu,
koje je bilo do beskraja,
i radost,
koju sam pohranio u svakom džepu
da je bude obilno za svakoga,
i strpljivost,
za koju sam danima molio,
i mir,
jer mi se duša poput svijeće istopila.
Došao sam do dna,
a možda je ovo prilika da shvatim
kako sam opet bio u krivu,
kako sam bio ludo samouvjeren
da mogu izdržati i puno više,
kako sam zaboravio
da bez tebe sve je samo taština,
isprazno nadimanje
i želja da pokažem drugima da mogu,
kako su moje snage neznatne bez tvoje milosti.
O kako bi bilo lijepo
kada bi netko pokupio moj vosak
i napravio novu svijeću
uz tvoju nit koja će je protkati.