Tomislav BERONIĆ: Srednjovjekovno lječilište kod Blagaja na Korani

Veliki karlovački povjesničar Radoslav Lopašić u, sada već kultnoj knjizi svih istraživača Karlovca i okolice “Oko Kupe i Korane” spomenuo je u poglavlju posvećenom utvrdi Blagaj na Korani, danas na području Grada Slunja, crkvu sv. Ivana udaljenu “jedan sat (hoda) dalje prema Veljunu na Korani” o kojoj sam pisao prije nekoliko mjeseci kad su je obitelji Majetić i Beronić otrgnuli zaboravu postavljanjem glagoljske ploče

U petak 5. siječnja 2024. u nešto manjem sastavu, samo Goran Majetić i ja, uspjeli pronaći ostatke “svetog zdenca” odnosno lječilišta u kojemu je bila “topla kupelj i izvrstna kiselica”, te nastavlja da su “knezovi Blagaji običavali kraj vrela u nišan pucati, pijući uza to vino s kiselicom”.

U slobodnom prijevodu knezovi Blagajski zabavljali su se pucanjem iz arkebuza i pritom nazdravljali gemištima. Zahvaljujući uputama gospodina Ivice Stanišića koji nas je uputio u dobrom smjeru pronašli smo ostatke zgrade lječilišta i sada nažalost suho vrelo koje spominje Lopašić. Vrelo se nalazi, gledano od rijeke Korane, između lokacije lječilišta i brijega – dakle u smjeru istoka, na nekih tridesetak koraka.

Sam objekt građen je s vrlo širokim unutrašnjim i vanjskim zidovima od čak 120 cm, što navodi na zaključak da je cijeli bio pod jednim krovom, ali i da je građen davno – što su zidovi širi to je gradnja starija. Naša je pretpostavka da je i ovaj objekt s kraja XIV. stoljeća, isto kao i kaštel Blagaj i crkva sv. Ivana.

Širina objekta (sjever-jug) je oko 13-14 metara, a dužina (istok-zapad) oko 30 metara.

Sa sjeverne strane je stepenište kojim se uspinjalo na prvu razinu koja je možda bila i drvena jer nema ostataka debljih zidova, ali ima temelja. S druge strane te niže razine pretpostavljamo da je bio hodnik kojim se lagano uspinjalo na gornju razinu u kojoj su lijepo vidljive tri manje i jedna velika prostorija koja je možda čak bila i otvorena, ali s obzirom na debljinu zidova skloniji sam da je bila pod krovom s možda drvenim stubovima kao pojačanje krovne konstrukcije.

Sa sjeverne strane je jedan zid zaobljen, pa pretpostavljam da je baš tu bio zdenac kojega spominje Lopašić, a njemu se moglo prići i izvana da se ne ulazi u sam objekt.

S obzirom na ostatke zidova i visinu humusa mišljenja samo da bi već u prvom naletu arheoloških iskopavanja imali vidljivo oko dva metra visoke zidove, a možda i popločan pod. To, naravno, kao slobodni istraživači ne smijemo raditi, pa se iskreno nadamo da će Grad Slunj na čijem je području ova lokacija poduzeti potrebne korake da se ovo srednjovjekovno lječilište temeljito istraži, uredi i uvrsti u kulturnu i turističku ponudu.