Lukino Evanđelje treće vazmene nedjelje prikazuje dvojicu učenika na putu za Emaus,selo nedaleko Jeruzalema. Veliki Petak još previše živi u njihovim srcima da bi mogli prihvatiti nekakva ženska naklapanja o tome da im se Isus ukazao i da je živ.
Neizvjesna budućnost bez Isusa ih plaši i zato odlaze u osamljeno selo da u miru o svemu porazmisle. Bilo je lijepo s Isusom ali što sada bez njega? “A mi se nadasmo da je On onaj koji ima otkupiti Izraela.”
Oni se još uvijek potajno nadaju da nije sve gotovo. Tu nadu nemaju snage priznati jedan drugome i zato idu potišteni.
Isus im prilazi da učvrsti njihovu nadu i probudi njihovu vjeru. Čini to znakom svima već dobro poznatim. Lomljenjem kruha i tumačenjem Pisma. Oči im se otvaraju i oni ga prepoznaše.
Taj događaj postaje trajni znak prepoznatljivosti za sve kršćane, za sva vremena. To je Euharistija, sveta misa. Krist prisutan u Pismima, Služba Riječi i Lomljenju Kruha, Euharistijska služba. Radost susreta vraća ih u Jeruzalem kao svjedoke.
Kako se mi osjećamo nakon svete mise? Ima li u nama vjere da smo bili s Kristom uskrslim i da smo poslani to svjedočiti drugima svojim životom?
TREĆA VAZMENA NEDJELJA
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Foto: Autor Caravaggio – http://www.wga.hu/cgi-bin/highlight.cgi?file=html/c/caravagg/06/35emmau.html&find=emmaus (Web Gallery of Art).http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Caravaggio.emmaus.750pix.jpg, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=407423