Božić dolazi! Advent u Zagrebu po treći put najljepši u Europi! Wau!
U ovo adventsko, predbožićno vrijeme mi kršćani službeno smo u vremenu iščekivanja, molitve i pokore kako bismo poravnali staze Gospodinu koji dolazi, a istovremeno tako lako upadamo u zamku klanjajući se Mamonu – bogu novca i bogatstva? Istina je da se obilato odazivamo pozivima za brojnim humanitarnim akcijama, ali i svim ostalim što je privlačno za tijelo, a za oči ‘zamamno’. Kako onim audiovizualnim užicima u vidu zabave svake vrste, tako i stvarnim gastronomskim delicijama, odjećom i obućom, prekrasno uređenim kućama i stanovima, skijanjima i turističkim aranžmanima, wellness i spa programima, zamamnim dočecima Nove godine…
I ničemu ne znamo odoljeti jer htjeli bismo, što je sasvim normalno: a) najprije darovati nešto svojim bližnjima koje volimo, b) zahvaliti onima koji su nam u prošloj godini učinili nešto lijepo, c) darovati onima koji su siromašni i onima koji rade plemenite stvari. A na kraju krajeva valjda smo nakon svih napora zaslužili malo ugađati i samima sebi. Ta što će ti život ako ne znaš „uživati i radovati se životu“?!
Naravno da bihevioralni ekonomisti i marketinški stručnjaci poznaju naš profil potrošnje još bolje od nas samih i zasipaju nas baš onim na što smo najslabiji. A mi onda udri, „troši novce koje nemaš, za stvari koje ti ne trebaju da zadiviš ljude do kojih ti baš i nije stalo“. I nikako da naučimo razlikovati želje od potreba i volju svoju od volje Božje. Ne znamo se svjesno oduprijeti vragu pa da pobjegne od nas, bez obzira što se zamota u najplemenitije namjere, najljepše papire i mašnice, najblještavije lampice…
Onda dođe siječanj, najdepresivniji mjesec u godini, posebno zadnji tjedan kad stignu na naplatu računi i kartice. Iako se isto događa svake godine, mi svejedno ponavljamo isti obrazac: moram dobiti to što poželim, po mogućnosti odmah i bez pitanja. Kad se molimo, znamo da Bog priprema svakome od nas bolje i više nego si možemo zamisliti, ali svejedno želim da moja molitva, a to znači moja volja, bude što prije uslišana. Tako kupnja na dug postaje grijeh oholosti. Umjesto da se prije svake kupnje pomolimo i upitamo Gospodina je li to što želimo zaista potreba ili samo želja, i možemo li si to u ovom trenutku priuštiti, a da ne ugrozimo druge važne potrebe. Ako je zaista potreba, neka nam On pomogne zaraditi i uštediti pa tek onda pronaći i što povoljnije kupiti kvalitetan proizvod koji će što dulje zadovoljavati našu životnu potrebu.
Početak Lukinog Evanđelja opisuje rođenje Ivana Krstitelja. Premda su svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta sigurno godinama molili da dobiju sina, nisu mogli Bogu povjerovati da će u kasnim godinama postati roditelji i zato je Zaharija morao zanijemiti dok se Ivan nije rodio. Unatoč njihovim željama i molitvama, Bog je imao svoj terminski plan i uspješno proveo projekt otkupljenja čovječanstva koji oni nisu mogli ni zamisliti. Ne znamo je li ta nestrpljivost u ostvarenju želja samo stvar karaktera, odgoja, slobode i odgovornosti ili svi imamo neki čip ugrađen istočnim grijehom kojeg unatoč krštenju vodom i Duhom Svetim ne znamo neutralizirati?
Kako to da ne poštujemo Božje zakone napisane u Bibliji kao najboljem priručniku za funkcioniranje ljudske vrste (autor manuala sam Stvoritelj), što bi bilo najmudrije. Ne učimo ni iz knjiga niti na greškama ljudi oko nas, što bi bilo najekonomičnije. Konačno ne učimo niti na vlastitim greškama koje skupo plaćamo, što bi bilo najnormalnije? Ali istovremeno stalno kukamo i krivimo sve druge oko sebe, samo da se sami ne bi morali mijenjati i nečega odricati. Pitamo li se kakav onda primjer dajemo djeci? Držimo im predavanja kako bi oni trebali živjeti i ponašati se, a ne pada nam na pamet priznati da smo ogrezli u trošenju iznad svojih mogućnosti, da je konstantno zaduživanje ovisnost i grijeh oholosti kojeg treba ispovijedati. Jesmo li svjesni koliko to remeti naše bračne i obiteljske odnose, osobito autoritet supruga i oca obitelji?
Najčešće nas ‘ubija’ vlastita sebičnost i lijenost pa se većinom ponašamo po modelu ‘pametnome savjet ne treba, a budala ga ne želi’. Međutim, što smo dulje u problemu to će rješenje biti ‘duže i skuplje’. Zato bolje spriječiti nego liječiti, ili čupati korov dok je još mali. Ali ne treba odustajati ni kad se problem duboko ukorijenio. Bog nam uvijek daje šansu za obraćenje i promjene pa i na samom smrtnom času (sv. Dizma, tj. desni razbojnik je jedini svetac za kojega sto posto znamo da je s Isusom u raju). Kad ne možemo sami do Isusa, ali zaista želimo obraćenje i otvorimo se poticajima Duha, naša nebeska Majka zaliječit će nam rane, a uvijek se nađe neki „bager“ poput Ivana Krstitelja koji nam poravnava staze prema Gospodinu, Šimun Cirenac koji nam pomogne nositi križ, netko poduči, netko posvjedoči, netko ohrabri, netko donese informacije o mogućem poslu, a netko ih pomogne prosuditi i realizirati … I spirala siromaštva preokrene se u spiralu bogatstva, tj. točno onoga što nam je potrebno za dostojanstven život djece Božje.
Sigurni smo da nam Bog i u ovo vrijeme daje novu šansu da prihvatimo izazov i započnemo s promjenama još danas. U svojoj katehezi za očeve don Damir Stojić ističe koliko je važno da očevi zauzmu stav ljubljenih sinova Boga Oca, Onoga koji im daje mudrost i snagu da poput pravih patrijarha sebedarno ljube i radosno služe. Podsjeća na zadnji redak Starog Zavjeta (Malahija 3,24): ‘On (Ilija) će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju‘. A o istome govori i evanđelist Luka (1,17) kada govori o naviještanju rođenja sv. Ivana Krstitelja: ‘Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.‘
Zlatko i Zrinka Gregov
Zrinka i Zlatko Gregov voditelji su radionica za upravljanje osobnim financijama. Ukoliko te zanima ta tema preporučamo ti posjetiti njihovu stranicu www.bonafin.hr