(Govor Alena Kristića, voditelja Pokreta za ekološko obraćenje i programskog menadžera Centra za mirovno obrazovanje – CMO, na svečanom otvorenju konferencije „Sva stvorenja slavu Tvoju kazuju“ u povodu 800. obljetnice „Pjesme stvorenja“ sv. Franje Asiškog 21. listopada 2025. u Dvorani sv. Franje Asiškog na Kovačićima u Sarajevu)

Zamolio bih Vas za dopuštenje da s Vama, krajnje osobno, pri koncu svečanog otvorenja
konferencije podijelim svoj san, iz kojeg je zapravo izniknuo Pokret za ekološko obraćenje, a
korijen tog sna je u mojoj mladenačkoj zaljubljenosti, dapače ljubavi prema sv. Franji
Asiškom koja je kroz različite faze mog života – ne prestajući nikad – mijenjala samo svoje
vanjsko obličje i načine manifestacije. Riječ je o ljudskom koliko i vjerničkom, o vjerničkom
koliko i ljudskom snu, a ovo su njegovi odabrani fragmenti, njegove probrane niti…
Sanjam da će bh. vjerske lidere, svaku vjernicu i svakog vjernika ponaosob, sve bh. vjerske
zajednice do dna duše potresti „vapaj Zemlje i vapaj siromašnih“, koji sve snažnije odjekuje i
našom domovinom zbog beskrupuloznog razaranja okoliša, i nagnati ih da se svi zajedno
odvažno zapute stazom ekološkog obraćenja.

Sanjam da će bh. vjerske škole, a naročito bh. teološka učilišta, postati rasadišta ekoteološke
kulture kroz osmišljavanje i realizaciju suvremenih ekoteoloških studijskih programa.
Sanjam da će bh. vjeronaučni udžbenici uključivati nastavne jedinice o brizi za stvoreni svijet,
kao jednoj od temeljnih vjerničkih obaveza, uz pružanje sustavne ekoteološke edukacije
vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima.
Sanjam da će se bh. vjerske zajednice zajedno založiti za otvorenje centra za cjelovitu
ekologiju i izgradnju mira u sklopu sarajevskog sveučilišta.

Sanjam da će bh. religijski omladinski pokreti i mreže, naročito franjevačke provenijencije,
postati najodvažniji promicatelji religijske (su)odgovornosti za zaštitu okoliša u vremenu
odlučujuće borbe za očuvanje radikalno ugroženog bh. prirodnog blaga.

Sanjam da će bh. religijski mediji postati korifeji razvoja ekoteološke i ekološke pismenosti
općenito što je preduvjet razvoja ekološke duhovnosti i njom nadahnutog religijskog
ekološkog aktivizma kao zrelog ploda ekološkog obraćenja.

Sanjam da će obredna i liturgijska slavlja u našoj domovini, naročito sveta pokornička
vremena, kao što su ramazan, advent ili korizma, u sebe uključivati ekoteološku dimenziju,
kritičko propitivanje vjerničkog odnosa prema stvorenom svijetu, jer vjernost Tvorcu nije
moguća bez predane brige za njegova stvorenja i tvorevinu u cjelini.
Sanjam da će bh. sakralna arhitektura odražavati opredijeljenost bh. vjerskih zajednica za
očuvanje bioraznolikosti i klimatsku pravdu u svim segmentima njihovog života, pa i kad je
riječ o gospodarenju prirodnim i svim drugim dobrima kojim raspolažu.

Sanjam da će bh. lokalne vjerske zajednice – župe, džemati i parohije – postati laboratorije
religijski motiviranog održivog načina života, ali i novih formi duhovnog, molitvenog i
obrednog života, u čijem će se središtu nalaziti poticanje ekološkog obraćenja i razvoj
ekološke duhovnosti.

Sanjam da više neće biti ni jedne ekološke borbe u našoj domovini, bilo da je riječ o zaštiti
rijeka, planina ili izvora, bilo da je riječ o zaštiti jezera, šuma ili prašuma, a da u njoj preko
vjernika i vjernica, ali i samih vjerskih lidera, neće sudjelovati bh. vjerske zajednice u svijesti
da obrana pogaženog dostojanstva stvorenog svijeta, pa i najmanjeg stvorenja, predstavlja
obranu dostojanstva samog Tvorca.

Sanjam da bh. vjerske zajednice više neće ni nesvjesno, ni svjesno pristajati na „green
washing“, primajući novac tvrtki, koncerna ili lobija koji na taj način žele stvoriti privid
društveno odgovornog djelovanja, a u stvarnosti iza sebe ostavljaju opustošenu prirodu i
osiromašene stanovnike, zgrćući dobit isključivo za sebe.

Sanjam da će bh. ekološki pokret u bh. vjerskim zajednicama, naročito u bh. vjerskim
liderima dobiti neslućenog, ali predragocjenog saveznika u sprječavanju pogubnih ekološko-
socijalnih posljedica beskrupuloznog razaranja prirode, nošenog logikom
što više dobiti u što kraće vrijeme bez obzira na razorne posljedice – ekološke katastrofe i
nebrojene ljudske, ali i životinjske i biljne žrtve.
Sanjam da će ugroženi bh. ekološki aktivisti i aktivistice, naročito žrtve SLAPP tužbi
zastrašivanja, kao najodvažniji bh. branitelji i braniteljice dostojanstva stvorenog svijeta, svih
stvorenja, a time i dostojanstva samog Tvorca, u svakom trenutku moći računati na obranu i
potporu bh. vjerskih lidera.
Sanjam da će se gotovo posvemašnja ravnodušnost bh. vjerskih zajednica pred ugroženošću,
pa čak i izumiranjem biljnih i životinjskih vrsta preobraziti u ustrajnu posvećenost njihovoj
zaštiti i očuvanju u svijesti da svaka vrsta, svako stvorenje, slavi Tvorca na jedinstven način i
u stvorenom svijetu na neponovljiv način odražava nešto od Tvorčeve misteriozne ljepote.
Sanjam da će bh. vjerski lideri, zasebno i zajedno, koristeći svoj religijski i društvenopolitički
kapital, postati najglasniji i najuporniji zagovornici povećanja nedopustivo niskog procenta
zaštićenih područja u našoj domovini u svijesti da su zaštićena područja sekularizirana
religijska baština koja je ključna za očuvanje i zaštitu bioraznolikosti, i to ne samo zbog toga
što je bioraznolikost preduvjet našeg biološkog opstanka nego i zbog toga što je to preduvjet
naše vjernosti Tvorcu koji nas baš kroz dar bioraznolikosti – raskošne kozmičke tapiserije
života – podučava zajedništvu, brižnoj solidarnosti i uzajamnoj ovisnosti.

Sanjam da bh. lokalni vjerski lideri više nikad neće ravnodušno okretati glavu od ekoloških
borbi u sredinama gdje žive i o kojima ovisi budućnost vjernika i vjernica za koje se brinu
nego da će proročki raskrinkavati i po čovjeka i po prirodu razorne projekte koji se lažno
predstavljaju kao garant sveopćeg napretka i bolje budućnosti svjesni da njihovi vjernici i
vjernice, njihovi sugrađani i sugrađanke, za to često nisu u stanju ne samo zbog neznanja nego
puno češće jer su različitim egzistencijalnim ucjenama zastrašeni i ušutkani od strane
počinitelja ekoloških zločina i korumpiranih struktura čiju potporu uživaju.
Sanjam da će bh. žrtve sve češćih ekoloških katastrofa, čiju razornu i ubilačku moć višestruko
uvećava obijesno razaranje okoliša omogućeno korupcijom – od nezakonite sječe šuma preko
gušenja rijeka prekomjernim brojem hidrocentrala do otvaranja rudnika usred oaza
bioraznolikosti – u svakom trenutku moći računati na pomoć, potporu i obranu bh. vjerskih
lidera.

Sanjam da će bh. vjerske zajednice, boreći se protiv kulture otpada, početi u javnosti konačno
zajedno proročki zahtijevati pravednu zelenu tranziciju, u kojoj će svi a ne samo odabrane
klike biti dobitnici, brinući se da najslabiji i najranjiviji, poput rudara i radnika, ne budu
prezreni poput smeća tijekom neizbježnih gospodarsko-socijalnih promjena.
Sanjam da će bh. vjerske zajednice, napose bh. vjerski lideri, zalažući se zajedno za zaštitu
okoliša, kao najveći izazov bh. društva, ali i ljudske civilizacije općenito u dobu antropocena,
najzad povratiti povjerenje javnosti u religijsku vjerodostojnost i društvenopolitičku
relevantnost dijaloga religija i religijski motivirane izgradnje mir.
Sanjam da će bh. vjerskim zajednicama na srcu na osobit način biti ekološke borbe koje se
tiču vodne pravde kao temeljnog prava svih stvorenja jer voda nije samo preduvjet našeg
biološkog opstanka nego i vjerničke egzistencije kao najčešći i najsnažniji simbol besplatne i
sveobuhvatne Božje milosti koja svoj religijsko simbolički, pa i sakramentalni karakter gubi
kad biva onečišćena ili zbog monopola pretvorena u robu dostupnu samo povlaštenima.
Da, ni više, ni manje, sanjam da će bh. religijske zajednice, pozvane da budu najodvažnije
zaštitnice stvorenog svijeta, postati ključna karika očuvanja bh. prirodnog blaga u
odlučujućem trenutku borbe za njegovu zaštitu i očuvanje, a ne nijemi i ravnodušni svjedoci
njegove rasprodaje i uništenja zbog bogaćenja nekolicine, naprosto da će postati nepotkupljiv
proročki glas obrane ekološko-socijalne pravde u bh. društvom.
Nadam se da ćemo u predstojećim godinama svi danas ovdje nazočni još odlučnije i još
složnije raditi na ostvarivanju tog sna, dakako ne zbog toga što je to moj san ili zbog toga što
ga dijele članice Pokreta za ekološkog obraćanje, pa čak ni zbog toga što je taj san u dosluhu
s ekoteološkom vizijom pape Franje ili u doticaju s baštinom sv. Franje Asiškog, nego zbog
toga jer taj san, usudit ću se to reći, baca svjetlo i podsjeća na božanski poziv koji nam sam
Tvorac upućuje svima, posve konkretno da braneći Tvorčevo dostojanstvo, solidarno
odgovorimo na „vapaj Zemlje i vapaj siromašnih“, da budemo na strani ugroženog
dostojanstva stvorenog svijeta, svakog, pa i najmanjeg stvorenja, od brata leptira i sestre ribe
preko brata jezera i sestre rijeke do brata i sestre čovjeka, jer se na koncu konca Tvorčev
odraz nalazi i u najsitnijem zrnu prašine našeg planeta.