Kad ćemo konačno dočekati cjeloviti, dosljedan ekološki zasnovan pristup gospodarenju otpadom?

Danas sam zatražio stanku u Hrvatskom saboru. U nastavku možete pročitati cijelo moje izlaganje kao i pogledati. Iako su pred Hrvatskom vrlo ozbiljne obveze u gospodarenju otpadom, a vremena je sve manje, dinamika na državnoj razini, a onda i u gradovima je poražavajuće loša.

Zadnji javni poziv za financiranje sustava recikliranja bio je dok sam još bio ministar, prije godinu dana. U međuvremenu smo čuli samo za program educiranja  od 57 milijuna početkom ove godine.

Gdje su sortirnice i kompostane, dok sam bio ministar bio je plan objaviti ih do ljeta, 2017? Gdje je hitna oprema za vaganje otpada, kako bi se moglo prvo znati tko i koliko uopće odlaže, a drugo početi penalizirati odlaganje?

Gdje su sustavi odvojenog prikupljanja i centri za ponovnu uporabu? Bez tih sadržaja nije moguće ispuniti cilj od 50% recikliranja, nikada, a kamoli do 2020.

Jeste li već zaboravili što vam je rekla gospođa Drake iz Europske komisije prije svega dva tjedna?

Nije li rekla kako treba ubrzati ulaganja u recikliranje, u izgradnju sustava koji poštuje hijerarhiju, a ne kao do sada dominantno u obradu otpada u velikim centrima? Ugledajte se na Krk i Prelog – rekla je.

Zato je činjenica da još uvijek nema javnih poziva za ove sadžaje naprosto šokantna. Država time preuzima odgovornost za neispunjenje ciljeva, jer OPKK je na raspolaganju a ne trošimo ga.

Što rade gradovi?

Donose Planove koji se više ugledaju na promašenu Strategiju iz 2005. nego na Plan iz 2017.

U Splitu tako uopće nemaju definiranu lokaciju za sortirnicu i kompostanu, i dalje znaju samo za Lećevicu i Karepovac. Očito da odgovorni u gradu računaju da će centar u Lećevici jednog dana riješiti sve probleme otpada. Pa će umjesto na Karepovac, voziti 45 kilometara dalje, do Lećevice, u ljuti dosad netaknuti krš. To da tamo ne može i neće biti recikliranja te da će kazne biti zaslužene nije ih briga.

U Zagrebu je tek mrvicu bolje, među svakojakim pogonima čak je planirana i sortirnica, no ne kao prioritetna cjelina. Nejasno, nesustavno, netransparentno, u Resniku, mega centru za gospodarenje otpadom nabrojano je svega i spremno se i dalje koketira s termičkom obradom. Iako bi do 2020. trebalo postići 50% recikliranja koje automatski znači izostanak materijala za spaljivanje. A poznato je da se od 2030. planira zabraniti spaljivanje reciklabilnog otpada. Po gradu svaki dan svjedočimo o zelenim otocima pretrpanim papirom i plastikom. Građani uporni, odvajaju i odlažu, a i sustav je uporan, u svojoj nefunkcionalnosti.

Zašto se hitno ne uspostavlja sustav odvojenog prikupljana koji uz sortirnice i kompostane ima glavu i rep i kojeg bi se građani uz pravedan sustav naplate i uz individualiziranu odgovornost itekako prihvatili. Najavljuje se poskupljenje, a vrijedne sirovine ostavljaju se na cesti i kiši!

I u Brezovici se planiraju čudni sadržaji, opet nesustavno i netransparentno, bez valjane komunikacije s građanima. Megakompostana bez bilance, opisa pogona, i jasne lokacije, a navodi se i moguća termička obrada.

U Podsusedu masovna reciklaža građevinskog otpada u neposrednoj blizini kuća. Projekt sanacije klizišta koji se ne može pogledati. Sanacije koja bi trajala u nedogled. Poznata transparentnost.

Zašto su građani i Splita i Zagreba, nisu  jedini, taoci stalno istih neodgovornih i nesposobnih politika kojom se ova važna djelatnost uporno vodi na štetu svih, a možda na korist pojedincima?

Kad ćemo konačno dočekati cjeloviti, dosljedan ekološki zasnovan pristup gospodarenju otpadom, jedini koji je u mogućnosti stvoriti sirovinu za kružno gospodarstvo kao važan dio održivog razvoja našeg društva? Jedini koji je sposoban očuvanom vrijednošću sirovina na tržištu pokriti, pa čak i premašiti troškove odvojenog prikupljanja. I tako ne samo izbjeći poskupljenja, nego stvoriti potencijal za cijelu novu gospodarsku granu.