Livio MARIJAN: METANIJE (KLANJANJE DO ZEMLJE) U ISTOČNIM KRŠĆANSKIM TRADICIJAM
Jedna od najupečatljivih molitveno-asketskih elemenata bogoslužja Velikoga posta (Četrdesetnice ili Korizme) u istočnim kršćanskim obredima i baštinama jesu ”metanije” (od grč. metanoia – pokajanje, promjena uma, poklon do zemlje; lat. prostracija – klanjanje do zemlje ili ležanje na tlu s raširenim rukama u obliku križa)
Tu starokršćansku praksu, koju je islam preuzeo od kršćana, poznaje i zapadno i istočno kršćanstvo, Na zapadu prostracije uglavnom čine ređenici na ređenju i monasi kod pristupanja monaškom redu te klerici na Veliki petak. U istočnim obredima to redovito čine svi – i klerici i vjernici – i svagdanom u posno vrijeme (dakle ne subotom i nedjeljom) i to više puta za vrijeme molitve Časoslova i drugih molitava. U nekim istočnim obredima metanije se rade kad se uđe u crkvu (npr. kod Kopta) ili pred Svetim Tajnama (Euharistijom). Kod svih označava stav kajanja, klanjanja i potpunoga predanja Bogu.
U bizantskom obredu metanije se uobičajeno rade uz izgovaranje Molitve sv. Efrema Sirskoga (crkvenog oca, pjesnika i đakona sirijske Crkve iz 4. st.), koja glasi:
”Gospode i Vladaru života mojega! Ukloni od mene duh lijenosti, malodušnosti, vlastoljublja i ispraznih riječi. A duh razboritosti, poniznosti, strpljenja i čiste ljubavi udijeli meni, sluzi svome.Da, Gospode i Kralju, daj mi radije gledati na svoje grijehe nego osuđivati brata svojega, jer si blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.”.
