Dok u mraku svojih soba djeca beskrajno skrolaju TikTokom i Instagramom, ne konzumiraju samo zabavu. Nesvjesno ulaze u ono što bismo mogli nazvati tvornicom nezadovoljstva: sustav dizajniran da ih zadrži pred ekranom kroz neprekidan niz vizualnih podražaja. Rezultat je okruženje u kojem se dijete svakodnevno uspoređuje s nerealnim standardima ljepote i uspjeha, a ta usporedba, ponavljana stotine puta dnevno, polako nagriza sliku koju dijete ima o sebi. Kod sve većeg broja mladih to vodi u tjeskobu, potištenost i nezadovoljstvo vlastitim tijelom.

Zašto su mladi baš tako ranjivi

Da bismo razumjeli koliko je ovaj problem ozbiljan, moramo pogledati što se događa u glavi tinejdžera. Cecilia Essau i Paul Delfabbro, urednici opsežnog znanstvenog pregleda o ovisnostima kod mladih, opisuju adolescenciju kao izrazito osjetljivo razdoblje, svojevrstan prozor ranjivosti u kojem je mlada osoba usred intenzivne izgradnje vlastitog identiteta i očajnički traži uzore i potvrdu od drugih. Kad se ta prirodna potreba za pripadanjem preseli na društvene mreže, mladi postaju laka meta. Umjesto stvarnih vršnjaka sa svim njihovim manama, algoritam im svakodnevno servira brižljivo režirane, filtrirane objave influencera, sliku savršenstva koja jednostavno ne postoji u stvarnom životu.

Pogled na Južnu Koreju

Ovaj fenomen nije samo hrvatski ili europski. Južna Koreja, jedna od tehnološki najnaprednijih zemalja svijeta, danas ima najnižu stopu nataliteta na svijetu, a ujedno je i zemlja s jednim od najvećih udjela estetskih zahvata, procjenjuje se da je oko petine mladih žena u Seulu prošlo neki oblik plastične kirurgije, uglavnom pod utjecajem estetike koju promoviraju K-pop zvijezde, mnogi tamošnji stručnjaci i novinari primjećuju da kultura vizualnog savršenstva koju šire TikTok i K-pop dodatno pojačava osjećaj neadekvatnosti kod mladih i otežava im da se povežu s pravim, nesavršenim ljudima oko sebe. Za primjer je upravo trend kod muškaraca u Južnoj Koreji gdje se kirurški zahvati smanjuje  čeljusti kako bi izgledali kao njihovi idoli.

Sve to dovodi do gubitka vrijednosti vlastitog izgleda, gdije se u digitalnom svijetu cijeni nešto što praktički u realnom i ne postoji.

Mozak koji nema obranu

Dio problema leži u samoj biologiji. Prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za samokontrolu i kritičko rasuđivanje, kod tinejdžera je još u razvoju, dok je sustav za traženje nagrade već vrlo aktivan. Zbog te neravnoteže, djeca nemaju razvijene kognitivne alate kojima bi mogla prepoznati i odbaciti lažni sjaj koji vide na ekranu. Svako skrolanje i svaka usporedba s nerealnim standardom u mozgu aktivira osjećaj da nisu dovoljno dobri, dovoljno lijepi ili dovoljno prihvaćeni.

Tu ulogu dodatno pogoršava i sama tehnologija snimanja. Filteri za uljepšavanje lica danas rade u djeliću sekunde, glatko uklone svaku nesavršenost kože, promijene oblik očiju ili usana, i to toliko suptilno da mnoga djeca ni ne primijete da gledaju izmijenjenu verziju stvarnosti. Kad se takva slika ponavlja stotine puta dnevno, mozak polako počinje tu izmijenjenu verziju doživljavati kao normu, a vlastiti, nefiltrirani odraz u ogledalu kao odstupanje od nje.

Što možemo učiniti

Tehnologija nas je uvjerila da smo povezaniji nego ikad, no za mnogu djecu istina je suprotna: odrastaju s manje samopouzdanja nego generacije prije njih. Da bismo ih zaštitili, moramo im pomoći izgraditi ono što bismo mogli nazvati kognitivnim imunitetom, sposobnost da kritički gledaju na ono što vide na ekranu i razumiju da je gotovo svaka slika koju vide oblikovana, uređena i pomno režirana. To u praksi znači razgovor bez osuđivanja, pitanje je li fotografija koju gledaju uopće stvarna ili uređena, umjesto zabrane, i zajedničko istraživanje kako isti profil izgleda prije i poslije filtera. Naš je zadatak, kao roditelja i kao društva, da djetetovo odrastanje vratimo u stvaran, opipljiv i nesavršen svijet, u kojem se vrijednost ne mjeri brojem lajkova ili savršenstvom filtera, nego stvarnom, ljudskom blizinom.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Ivo Krištić