HRT: Kako posluje i čemu uopće služi?

0

2.700 zaposlenih: To je ipak osjetno manje nego preko 4.200, koliko ih je bilo prije nekoliko godina, no i s tim brojem HTV je jedna od većih tvrtki u Hrvatskoj po broju zaposlenih. Još jedan “socijalistički div”, ili “gigant” kako se često govori, koji kao i HEP, Hrvatske šume, HAC i ostale tvrtke iz državnog portfelja financijski opstaje na svom monopolističkom položaju.

HTV, doduše, nema više monopol na frekvencije – tu su i privatne TV stanice, a zadnjih godina i razni kablovski TV servisi, i nitko ne mora gledati HTV ako to ne želi – ali je problem što svatko mora platiti pretplatu, gledao HTV ili ne. Druge TV kuće su u osjetno lošijem položaju, jer se financiraju samo od reklama, dok se HRT osim od reklama financira i od pretplate. Svatko tko ima bilo televizor, bilo računalo, bilo radio, bilo čak i radio prijemnik u autu. 80 kuna mjesečno od svakog kućanstva u Hrvatskoj je ono što jedino zapravo razlikuje HTV od bilo koje druge TV kuće koja posluje u Hrvatskoj. To i broj zaposlenih. Na kvaliteti informativnog i drugog programa se baš i ne vidi da se radi o TV kući koja ostvaruje prihode od 1,4 milijardi kuna godišnje.

Spomenutih 1,4 milijardi kuna, koliko je HTV uprihodio u 2017., je preko 60% od ukupnih prihoda u sektoru. No od tog novca, oko milijarde dolazi od TV pretplate: da je nema, HTV bi poslovao s gubitkom od oko 900 milijuna kuna. Ovako, ostvaruju dobit od 100 milijuna kuna. Zapošljavaju i 73,6% od ukupnog broja zaposlenih u djelatnosti emitiranja televizijskoga programa. No tih sto milijuna kuna će otići na pokrivanje nagomilanih gubitaka, koji kumulativno iznose preko pola milijarde kuna! Konkretno, krajem pretprošle godine iznosili su 550 milijuna kuna, što je čak 68 posto temeljnog kapitala!

S druge strane, imamo jednu Novu TV, koja zapošljava tek tristotinjak ljudi, oko devet puta manje nego HRT, ne dobiva ni kune od pretplate, a unatoč tome ostvaruje više nego dvostruku dobit po zaposlenom od HRT-a. Konkretno, s 324 zaposlenih u 2017. Nova TV je ostvarila prihode od 391,4 milijuna kuna, praktički koliko i HRT kad se odbije ono što dobiju od pretplate. Čista dobit im je bila 26,5 milijuna kuna: Četiri puta manje nego HRT, s devet puta manje zaposlenih i bez kune od pretplate. Godinu dana ranije, bilo je još puno nepovoljnije: HRT je 2016. ostvario tek 30 milijuna kuna dobiti, a Nova TV 17 milijuna. Valja napomenuti da današnje brojke i nisu tako loše, jer je HRT unatoč velikoj dobiti od pretplate godinama radio s – gubitkom, što se donekle popravilo kad je smanjen broj zaposlenih. Zaposlenima se nude otpremnine od 100 do 160 tisuća kuna, što je lijep novac i što je mnoge ponukalo da odu s Prisavlja.

Rezanje astronomskih plaća

Isto tako, HRT je prošle godine odlučio skresati plaće onima koji su imali više 26.695 kuna mjesečno neto plaće, koje su angažirale bivše uprave, a koji gotovo uopće ne sudjeluju u proizvodnji programa niti donošenju važnih odluka u poslovanju HRT-a. Na sporno dijeljenje takvih ugovora s najvišim koeficijentom plaće su već ranije upozoravali predstavnici sindikata. Dakle, ljudi s najvećim plaćama na HRT-u zapravo ne rade ništa, oni su “novinari mentori”.

Jasno je već iz tih brojeva da se radi o tipičnom postsocijalističkom državnom poduzeću, koje je neučinkovito u usporedbi s privatnim sektorom. Istina, HRT proizvodi četiri programa: No četvrti je informativni i uglavnom ide iz studija, dakle jeftin je za proizvodnju, i ne puno različit od brojnih podcasta s gostima. Treći uglavnom emitira program iz arhive, crno-bijele vesterne, operu (pohvalno!) i klasičnu glazbu, kultne serije od prije nekoliko desetljeća, i zapravo je i on praktički besplatan. Drugi je tradicionalno bio uglavnom posvećen sportu još otkako se počeo emitirati, davne 1972.

No problem je što sporta na HRT-u više praktički nema. Na nacionalnoj TV više ne možete gledati utakmice nacionalne reprezentacije niti nacionalne lige. Nova TV, inače najgledanija TV u Hrvatskoj, ekskluzivno će prenositi sve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na svim natjecanjima u naredne četiri godine uključujući utakmice kvalifikacija za UEFA Europsko prvenstvo 2020., kvalifikacije za FIFA Svjetsko nogometno prvenstvo 2022., utakmice UEFA Europskog prvenstva 2020., kao i UEFA Ligu nacija.

Čemu služi nacionalna TV kuća?

Spomenimo da su i neki drugi popularni sportovi nestali s HRT-a, poput Formule 1. Čemu onda služi nacionalna TV kuća, osim da bi građani imali kome plaćati pretplatu? Dnevnici nisu ništa bolji od onih komercijalnih TV kuća, HRT usto ne zastupa nacionalne interese već se ponaša kao i sve ostale komercijalne TV kuće, ide linijom manjeg otpora i podržavanja popularnih, ali za državu nerijetko štetnih stavova. HRT se upustila u suludu i nepotrebnu utrku s privatnim stanicama poput RTL-a i Nove u plasiranju popularnog trash-sadržaja,  umjesto da radi ono što je temeljne dužnosti hrvatske nacionalne TV kuće: promicanje hrvatskog jezika i kulture, kroz proizvodnju kvalitetnog informativnog i dječjeg te dokumentarnog programa, te popularizacija Hrvatske u svijetu također kroz dokumentarce i slično (pogledati kako to rade Englezi!).

Istina, HRT sufinancira domaće filmove koje snima HAVC. Po zakonu kojim je zapravo ozakonjeno reketarenje, jer HRT mora dva posto svojih prihoda (dvadesetak milijuna kuna godišnje) dati HAVC-u, koji onda tim novcem snima filmove koji ne samo da ni na koji način ne promoviraju Hrvatsku, već je prikazuju u krajnje negativnom svjetlu.

No to je tek mali dio problema HRT-a. Početkom prošle godine je Vlada odbila prihvatiti izvješća HRT-a o radu NO-a i provedbi nadzora zakonitosti rada i poslovanja HRT-a za 2016. Te godine se mijenjao gotovo kompletni postav glavnih urednika radijskih i televizijskih kanala HRT-a, te da je od 1. listopada od 11. studenoga 2016. HRT poslovao bez zakonskog zastupnika i odgovorne osobe – nije imao glavnog ravnatelja. Televizijski i radijski program se emitirao bez unaprijed utvrđene programske sheme, a satnice pojedinih emisija mijenjale sa svakom promjenom poslovodne ili uredničke strukture HRT-a, što je uvjetovalo česte i rebalanse financijskog plana.

HRT pored ostalog ima problem jer je rizično visoko zadužen, iako praktički ne proizvodi nikakav stvarno kvalitetan TV program po kom je bila poznata nekadašnja TV Zagreb iz koje je nastao. Bivši članovi NO-a su lani ukazivali i na nepostojanje strateškog plana razvoja te na to da je dobit u 2016. od 30,3 milijuna kuna u najvećem dijelu ostvarena kao “rezultat utjecaja pozitivnih tečajnih razlika i smanjenja kamatnih stopa na tržištu, a ne kao rezultat povećanja obima komercijalne djelatnosti HRT-a ili ostvarenih ušteda”.

Neučinkovita kontrola troškova, netransparentna nabava…

Bivši članovi NO-a su također upozoravali da HRT nema dobar sustav kontrole troškova , da se nabava audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača obavljala netransparentno, bez jasno definiranih kriterija vrednovanja projekata, te da su se ugovori s pojedinim neovisnim producentima sklapali i prije isteka roka za predaju prijava, što upućuje na korupciju.

Stoga su tražili od ministrice Obuljen Koržinek upravni nadzor nad provedbom korištenja sredstava državne potpore za nabavu audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača u 2015. i 2016. No, Ministarstvo kulture oglušilo se na taj zahtjev.

U priopćenju bivših članova NO se navodi da je bivši NO iskazivao i zabrinutost zbog smanjenog opsega programske proizvodnje HRT-a, kao i loših rezultata prosječnog dnevnog dosega, odnosno gledanosti, koji su bili u konstantnom padu.

Upozorovali su da je umjesto dramskih i dokumentarnih serija, koje su trebale biti najveći dio nabave od neovisnih producenata, HRT nabavljao kulinarske i slične emisije, te da su se posljedice smanjenog dnevnog dosega i nedostatka programske sheme odrazile i na prihode od oglašavanja, koji su u 2016. bili manji od prihoda koje je HRT ostvarivao u 2013., 2014. i 2015.

Posebnu zabrinutost, kako ističu, iskazali su obzirom na rezultate interne revizije o okolnostima sklapanja izvansudske nagodbe s Jadran filmom, vezano uz projekt “Grička vještica”, ali i na izvansudske nagodbe koje je vodstvo HRT-a sklapalo, a da prethodno nije održana ili dovršena glavna rasprava u tim predmetima ili zatraženo mišljenje stručnih službi HRT-a. Kao poseban primjer ističu nagodbu u kojoj je jednom rukovoditelju javne radiotelevizije isplaćeno 85.000 kuna za naknadu štete zbog navodne diskriminacije po političkoj osnovi.

“Nažalost, jučer se Vlada, na prijedlog ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, svrstala na stranu zaštitnika onih koji su u našem izvješću navedeni kao odgovorne osobe za stanje na HRT-u tijekom 2016., a difamirala nas koji smo to izvješće pisali, a da pritom nije opovrgnula niti jednu činjenicu ili podatak iz našeg izvješća”, ističe se u priopćenju.

Oni kažu, “Navodno smo razriješeni zbog toga što smo od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražili da Sud imenuje privremenog upravitelja HRT-a, u situaciji kada se Hrvatski sabor samoraspustio, a tadašnjem v.d. glavnom ravnatelju isticao šestomjesečni mandat, te je prijetila opasnost da HRT ostane bez odgovorne osobe i zakonskog zastupnika, što se na kraju, nažalost i dogodilo”. Prema čudnim pravnim tumačenjima koje vlada primjenjuje, ispada da svatko onaj tko se obrati sudu tim činom zapravo krši zakon.

HRT je dakle prezadužena, neučinkovita, skupa, i s aspekta nacionalnih interesa posve nepotrebna. No nitko za sad ne razmišlja o privatizaciji te ustanove koja se razvila iz privatne radio stanice – koja je 1940. nacionalizirana.

Izvor: narod.hr

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.