Tamo, htjeli bismo da putujemo, u tu čudnu suigru nade i daljine. I tako, tko nam se danas može obradovati… Zar samo oni ljudi koji se slučajno nađu kod nekog kioska dok kupujemo dnevne novine. Il’ prodavači kokica koji nam se svaki put lažno osmjehnu, jer smo namjesto male uzeli veću porciju kokica. Mogu i majke… majčina srca to uvijek znaju. To uvijek u dubinama sebe ćute… Čudno, što jednoj majci mogu značiti suigre nade i daljine…
Dražen Zetić
