Demografski slom Europe

Iz Hrvatske se prema procjenama demografa iselilo više od 80 tisuća građana, od kojih je velika većina mladih. Zapošljavanje mladih u fokusu je europske politike koja shvaća da su gospodarstvo, tržište rada, zdravstvena zaštita, mirovine, okoliš, međugeneracijska solidarnost i rezultati izbora vođeni upravo demografijom. Europska unija dom je za više od 500 milijuna ljudi, no za razliku od europske, svjetska je populacija rasla brže te je više nego udvostručena u istom vremenskom razdoblju i danas doseže oko 7,3 milijardi. Zbog sporijeg rasta u EU dugoročno se očekuje i njezin pad, dok s druge strane svjetska populacija bilježi snažan rast, a projekcije govore kako će ona do 2055. premašiti 10 milijardi ljudi.

„Demografska istraživanja o stanju u EU koja je provela Služba za istraživanje Europskoga parlamenta pokazuju da stanovništvo EU sve više stari kako se očekivana životna dob povećava, a stope fertiliteta su niže nego u prošlosti. Svakodnevno svjedočimo kako se i naša zemlja bori s istim problemom. Potrebno je učiniti više te osnažiti odgovarajuće politike kako bismo naše mlade zadržali u Hrvatskoj jer smo suočeni s jednom od najgorih pošasti današnjice, bijelom kugom“, rekla je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir.

Istraživanje Europskog parlamenta pokazalo je kako se životni vijek stanovništva na razini Europske unije povećao za više od 10 godina u odnosu na rane 1960-e pri čemu žene i dalje u prosjeku žive duže od muškaraca, no zabrinjavajući je trend pada prosječnog broja djece od oko 2,5 djece po ženi 1960. godine na 1,6 danas. To je daleko ispod 2,1 rođenih po ženi što je brojka za koju se smatra da je neophodna za razvijene zemlje u dugoročnom održavanju populacije u odsustvu migracija.

Vidljivo je kako je srednja dob do 2016. porasla u svim državama članicama. Irska populacija pritom ostaje najmlađa s prosječnom dobi od 37 godina. Nasuprot njoj, najstarija populacija jest ona Njemačka s prosječnom dobi od 46 godina dok je u Hrvatskoj ta brojka 42 godine. Prema projekciji Eurostata s početka 2018. godine, Italija će biti zemlja koja će imati najveću prosječnu dob od 46,3 godine te će biti prva od država članica koja će doseći srednju dob od 50 godina do 2029. godine.

Istraživanje također donosi podatke o broju djece po ženi u državama članicama za 2015. godinu iz kojih je vidljivo kako Francuska (s 1,96) ima najveću stopu fertiliteta, dok Portugal (s 1,31) ima najmanju. Ostale države članice s relativno visokim stopama fertiliteta su Irska (1,92), Švedska (1,85) i UK (1,80) dok su na drugom kraju ljestvice uz Portugal, Poljska i Cipar (1,32), Grčka i Španjolska (1,33) te Italija (1,35).

Demograf Stjepan Šterc osvrnuo se na istraživanje kazavši kako je „neupitno da to postaje ključna problematika suvremene Europe i Hrvatske koja se još uvijek politički ne promatra kao ključni problem gospodarskog i ukupnog razvoja, sigurnosno i pitanje i pitanje izvjesne budućnosti“, kazao je Šterc.

Vidljivo je također kako najmanji broj stranih državljana u svojoj zemlji ima Malta (obje vrijednosti na otprilike 0,05 milijuna stanovnika) dok Njemačka daleko vodi ispred svih zemalja s izrazito velikim brojem stranih državljana, kako onih iz drugih članica EU, tako i onih iz ne-EU zemalja. Objašnjenje za ovakvu situaciju u Njemačkoj jest svakako izbjeglička kriza tijekom koje je u Njemačku pristiglo mnogo osoba iz ne-EU zemalja, ali i njezina politika „otvorenih vrata“.

Danas je migracija postala sve važniji i gotovo jedini faktor za širenje ili održavanje populacije EU. I u 2015. i u 2016. prirodni prirast stanovništva bio je blago negativan te je stoga za vidljivi rast stanovništva tih godina „zaslužna“ upravo unutrašnja migracija stanovništva.

Prema tom istraživanju, ti su trendovi kombinirano rezultirali drastičnim starenjem stanovništva u državama članicama EU te padom broja radno sposobne populacije (od 15 do 64 godine). Takav je pad prvi put zabilježen 2010. godine te se očekuje njegov nastavak svake godine do 2060. S druge strane očekuje se kako će se udio stanovništva starijeg od 80 godina do 2050. godine udvostručiti te će dosegnuti udio od 11,4 posto. I dok su 2006. na svaku osobu iznad 65 godina dolazile četiri radno sposobne osobe (15 – 64 godine), prema procjenama do 2050. godine taj će se broj dvostruko smanjiti.

Iako polazna točka, brzina i opseg starenja variraju između država članica, ovisno o njihovim različitim stopama fertiliteta, očekivanom životnom vijeku i razinama migracije, u nadolazećim godinama u svim će državama članicama biti vidljivo daljnje starenje stanovništva. Demografski trendovi utječu na regije EU na različite načine i stoga ne postoji jedinstveni opis svih demografskih kretanja. Ipak, nekoliko osnovnih demografskih generalizacija može se iznijeti. Primjerice, pad stanovništva može se promatrati u dijelovima istočne Europe – baltičkih država, Bugarske, Rumunjske, istočne Njemačke, Portugala, Grčke, Španjolske, Italije, Hrvatske i središnjih regija Francuske. Međutim, nedavni trendovi migracija iz zemalja koje nisu članice EU-a mijenjale su demografsku ravnotežu u različitim regijama EU.

Značajan porast stanovništva zabilježen je u Zapadnoj Irskoj, u Ujedinjenoj Kraljevini, Belgiji, Nizozemskoj, Austriji i u gradskim središtima, kao što su Pariz i London. Kad je u pitanju njihov porast, profitirali su i dijelovi zapadne Njemačke, kao i sjeverna Italija, te južni dio Skandinavije.

Krajnji zaključak istraživanja EPRS i EUI jest da Zemlja kao takva općenito stari, a europsko stanovništvo posebno. Unatoč tome, navode kako će Europljani rođeni danas imati ipak dulji životni vijek zbog poboljšanja zdravstvenih uvjeta i otkrivanja novih tehnologija. U posljednjoj godini za koju su dostupni podaci Eurostata (2015.), zabilježeno je da je životna dob diljem EU-a u prosjeku 63,3 godine za žene i 62,6 godine za muškarce.

Izvor: petir.info