Komunalni mulj je kruti ostatak obrade komunalnih otpadnih voda koji pruža znatne prilike za održivi razvoj našeg društva. Svaka ozbiljnija obrada otpadnih komunalnih voda uključuje biološke procese razgradnje organske tvari u kojima dolazi do izdvajanja biomase u formi komunalnog mulja. Biomasa uz organske tvari sadrži dušik, fosfor, kalij, kalcij i magnezij kao makronutrijente ali i cijeli niz tvari kao željezo, mangan, cink, bakar što sve skupa čini nezanemarivu uporabnu vrijednost komunalnog mulja u poljoprivrednoj ili šumarskoj proizvodnji.
Prosječan stanovnik generira oko 70 g suhe tvari dnevno komunalnog mulja što znači da u Hrvatskoj uključujući i turizam nastaje preko 115 tisuća tona mulja godišnje. Komunalni mulj se izdvaja kao istaložena tvar te na većim uređajima anaerobno digestira pri čemu se proizvodi bioplin ili plinska smjesa s dominantnim udjelom metana i ugljičnog dioksida. Ova anaerobna digestija je jedan od načina stabilizacije mulja, odnosno postizanja stanja inertnosti. Drugi način je kompostiranje, za što je potrebna celulozom bogata organska tvar s ciljem uravnoteženja elementnih sastava ugljika i dušika kompostne mase. U oba slučaja se razgradnji sklon organski ugljik degradira u plinovite razgradne produkte – metan i ugljični dioksid kod digestije te samo ugljični dioksid kod kompostiranja.
Pored navedenih nutritivnih vrijednosti komunalnog mulja, korisnih u svakoj poljoprivrednoj ili šumarskoj proizvodnji često se razmatra i ističe energijska vrijednost mulja. Jedan oblik energijskog iskorištavanja je proizvodnja bioplina koji se može koristiti pri proizvodnji toplinske i električne energije. Sirovina za generiranje bioplina je biorazgradiva organska tvar koju čovjek dnevno producira u iznosu potrebnom za stvaranje do dvadeset litara metana. To bi značilo da se za sto tisuća ljudi anaerobnom digestijom komunalnog mulja može generirati ukupna toplinska snaga do 540 kW, od čega se trećina ili do 190 kW može pretvoriti u najvrijedniju, električnu energiju.
Ostatak nakon digestije, digestat i dalje sadrži sve nutrijente i teško razgradive organske tvari pa se može smatrati metastabilnim komunalnim muljem itekako podesnim za poljoprivrednu ili šumarsku proizvodnju. Za slučaj razmatranja termičke obrade mora se poći od ogrjevne vrijednosti i sadržaja vlage. Ako se za primjer uzme kvaliteta digestata jednog slavonskog grada gdje je za suhi mulj izmjereno 11 MJ/kg gornje ogrjevne vrijednosti i vlažnost nakon dehidracije centrifugiranjem od 78 do 84% dolazi se do računa kako bi gotovo svu raspoloživu energiju oslobođenu spaljivanjem trebalo utrošiti na isparavanje vlage.
S druge strane, ovaj digestat se temeljem izmjerene kvalitete mulja smije i izravno koristiti u poljoprivredne svrhe (NN br. 38/08). Eventualno kompostiranje s drugim biorazgardivim materijalima kao su kuhinjski, vrtni te otpad od uređenja zelenih površina ide u smjeru daljeg poboljšanja kvalitete. Primjenom takvog materijala u poljoprivredi svi se nutrijenti ponovo koriste, što samo po sebi donosi mnoge prednosti, a mjereno metrom održivog razvoja može se navesti kako takvu praksu prati smanjenje emisije stakleničkih plinova kroz vezivanje ugljika, te izbjegavanje mineralnih nutrijenata.
Sumarno se radi o 2700 tona ugljičnog dioksida godišnje što bi za ove stanovnike činilo smanjenje emisija stakleničkih plinova od preko 0,5% posto. Nadalje, mnogi rizici unosa zagađivala mogu se izbjeći primjenom u šumarskoj, umjesto poljoprivrednoj proizvodnji. Utjecaji na atmosfersku ravnotežu stakleničkih plinova tada su još daleko veći (vidi http://biramdobro.blogspot.com/2018/03/zanemaruje-li-se-drvna-biomasa-u.html).