Ana Marić: Gotika u Bosni i Hercegovini

Prve franjevačke crkve

Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine gotika se javila nešto kasnije, u drugoj polovini 14. i tijekom 15. stoljeća, ali je i dalje snažno bila pomiješana s prethodnim, romaničkim razdobljem. Utjecaji su primarno dolazili s dalmatinskog prostora, nešto manje iz Ugarske i srednje Europe, a dali su se primijetiti u izgradnji sakralnih objekata, kraljevskih utvrda i kaštela i to ponajprije u oblikovanju arhitektonskih elemenata (portala, prozora, vijenaca). Ponekad je to oblikovanje bilo izloženo utjecajima lokalnih i domaćih srednjovjekovnih majstora što je rezultiralo jedinstvenim stilskim značajkama koje pronalazimo samo u Bosni i Hercegovini. 

Nositelji sakralne gradnje su svakako bili franjevci, djelujući kroz novoosnovane samostane. Prema prvom popisu samostana iz 1375. godine, postojala su četiri: Sutjeska, Mile, Olovo i Srebrenica, a kasnije se utemeljuju i drugi. Crkve su uglavnom bile građene od kamena, iako se ponegdje ne može isključiti mogućnost gradnje u drvu, a ponegdje čak i u kombinaciji materijala. U tlocrtu su bile pravokutne, izdužene i jednobrodne, namijenjene okupljanju većeg broja vjernika, s dodanom dubokom, pravokutnom ili poligonalnom apsidom. Brod je obično bio natkriven drvenom krovnom konstrukcijom, a svetište križnim gotičkim svodom.

Primjerice tako, gotička crkva u Milima, imala je dvije razvojne faze. Prva faza se vjerojatno veže za osnutak samostana 1340. godine, kad je crkva bila jednobrodna s poligonalnom apsidom. Sudeći prema debljini zidova i ojačanjima (kontraforima), svetište je vjerojatno bilo nadsvođeno. U drugoj fazi, velika je crkva svojim dimenzijama u potpunosti pokrila prijašnje objekte, tako da cijela prva gotička crkva sada čini samo svetište nove. Brod nove crkve je gotovo kvadratičnog oblika, s nejednakim stranama i dužinama između 13,35 i 15,50 metara. U zadnjem dijelu kora bila je smještena grobnica prvog bosanskog kralja, Tvrtka I. Kotromanića.

Jedinstven stil u BiH

Izrazito gotičke značajke, poput zaglavnog kamena gotičkog rebrastog svoda ima i grobna kapela bosanskih kraljeva na Bobovcu ili pak kapelica sv. Ive u Podmilačju kod Jajca, gdje se gotika očitovala prvenstveno na bogato profiliranom portalu, djelu dalmatinskih majstora. Romanička crkva sv. Marije u Jajcu je u 15. stoljeću djelomično preuređena u gotičkom stilu, a s njezine sjeveroistočne strane je dograđen zvonik sv. Luke, jedini do danas sačuvan cjelovit primjer kasnogotičke arhitekture tornja, sa znatnim utjecajem zakašnjele romanike. Donji dio zvonika je zatvoren, a gornja tri kata otvorena bogatim trodijelnim prozorima – triforama, s udvojenim stupovima. Crkva je bila oslikana gotičkim freskama, prikazom kompozicije Posljednji sud. Vjerojatno je u 14. stoljeću izgrađena gotička crkva u Skakavi, krajem 15. stoljeća izgrađena je i gotička crkva sv. Ante u Bihaću (današnja džamija Fethija), a ostale sakralne gotičke građevine potvrđene su u Čavkićima, Golubiću, Olovu, Bakićima itd.

Skulptura gotičkih značajki prepoznaje se na dekorativnim elementima arhitekture (portali, prozori, dovratnici, nadvratnici, rebra svoda itd.), iako je i dalje osjetno prisutan romanički stil. Prema podacima iz pisanih izvora, centar skulptorske proizvodnje bio je u Jajcu. Od slobodnostojeće skulpture, sačuvan je samo donji dio raspela s Glamočkog polja. Pored rijetko sačuvanog fresko slikarstva, gotičko slikarstvo je zastupljeno i na minijaturama, primjerice Hrvojevu misalu.

Umjetnost gotike na tlu Bosne i Hercegovine pokazuje određene zaostatke u odnosu na trenutna umjetnička događanja u ostatku Europe, kao i izrazit lokalni izričaj te snažnu tradiciju prethodnih razdoblja. Na taj se način stvara jedan jedinstven stil, koji u svojoj osnovi pripada trenutnom stilskom razdoblju, ali istovremeno u znatnoj mjeri pokazuje osobni pečat.