Antonio Spadaro – Marcelo Figueroa: Evangelički fundamentalizam i katolički integrizam. Iznenađujući ekumenizam – I.

In God We Trust: fraza je utisnuta na novčanice Sjedinjenih Američkih Država, a to je ujedno i trenutni nacionalni moto. Prvi put se pojavila na kovanici 1864. godine, no nije postala službena sve do donošenja zajedničke rezolucije Kongresa 1956. godine. U Boga se uzdamo. I važan je to moto nacije koja u korijenu svog osnivanja ima i religijske motive. Za mnoge je to jednostavna deklaracija vjere, za druge je sinteza problematičnog spajanja religije i države, vjere i politike, vjerskih vrednota i ekonomije.

Religija, politički maniheizam i kult apokalipse

Posljednjih je desetljeća, osobito u nekim američkim vladama, uočena sve snažnija uloga religije u izbornim procesima i vladinim odlukama. Ona nudi moralnu ulogu za raspoznavanje onoga što je dobro, a što loše.

Ponekad je to miješanje politike, morala i religije poprimilo manihejski jezik koji dijeli stvarnost između apsolutnog Dobra i apsolutnog Zla. Nakon što je George W. Bush u ono vrijeme govorio o “osovini zla” s kojom se treba suočiti te izjavio da je dužnost SAD-a “osloboditi svijet od zla” nakon događaja od 11. rujna 2001., predsjednik Trump danas svoju borbu usmjerava protiv općenito širokog kolektivnog entiteta “loših” (bad) ili čak “vrlo loših” (very bad). Tonovi koje u nekim kampanjama koriste njegovi pristaše ponekad poprimaju konotacije koje bismo mogli nazvati “epskim”.

Ti se stavovi temelje na kršćansko-evangeličkim fundamentalističkim načelima s početka prošlog stoljeća, a koji se postupno radikaliziraju. Zapravo su prešli s odbacivanja svega što je “svjetovno”, kakvom se smatrala i politika, na snažni i odlučni vjersko-moralni utjecaj na demokratske procese i njihove rezultate.

Izraz “evangelički fundamentalizam”, koji se danas može usporediti s “evangeličkom desnicom” ili “teokonzervativizmom”, potiče iz 1910.-15. Tada je milijunaš iz Južne Kalifornije, Lyman Stewart, objavio 12 svezaka pod nazivom The Fundamentals. Autor je pokušao odgovoriti na “prijetnju” modernističkih ideja vremena sažimajući misli autorâ čiju je doktrinarnu ostavštinu cijenio. Na ovaj je način prikazao moralne, socijalne, kolektivne i individualne aspekte evangeličke vjere. Mnogi političari postali su njegovi obožavatelji, među njima i dvojica nedavnih predsjednika: Ronald Reagan i George W. Bush.

Socijalno-religijske skupine nadahnute autorima poput Stewarta, Sjedinjene Države smatraju državom od Boga blagoslovljenom, i ne ustručavaju se ekonomski rast zemlje temeljiti na doslovnom pridržavanju Biblije. Tijekom posljednjih godina ova se misao napajala stigmatizacijom neprijatelja koji su često “demonizirani”.

U spektru onih koji prijete njihovom načinu razumijevanja američkog načina života (American way of life), naizmjenice su bili: modernistički duhovi, pokret crnih robova za građanska prava, hippy pokret, komunizam, feministički pokreti i tako dalje. Oni su s vremenom nastajali i nestajali. Danas su tu migranti i muslimani. Kako bi održali razinu sukoba, njihovi biblijski egzegeti sve su se više kretali prema izvan-kontekstualnim čitanjima tekstova iz Starog zavjeta o osvajanju i obrani “obećane zemlje”, umjesto da se vode pogledom ljubavi Isusa iz Evanđelja.

U ovom narativu ono što dovodi do sukoba nije zabranjeno. Ne uzima se u obzir veza između kapitala, profita i prodaje oružja. Naprotiv, često se sam rat uspoređuje s herojskim osvajanjem “Gospodina nad vojskama” Gideona i Davida. U toj manihejskoj viziji oružje može steći teološko opravdanje a ni danas ne manjkaju pastori koji za to traže biblijsko utemeljenje koristeći odlomke biblijskih tekstova izvan svakog konteksta.

Drugi zanimljiv aspekt je odnos kojeg ovaj religijski kolektiv, sastavljen uglavnom od bijelaca s dubokog američkog juga, ima sa “stvorenim”. Postoji neka vrsta “anestezije” prema ekološkim katastrofama i problemima koji nastaju uslijed klimatskih promjena. Oni ispovijedaju “dominizam” a ekologe smatraju ljudima protivnicima kršćanske vjere. Svoje utemeljenje pronalaze u doslovnom shvaćanju narativa o stvaranju iz knjige Postanka koja čovjeka stavlja u položaj “dominacije” nad stvorenim, koje u biblijskoj “podložnosti” ostaje podređeno ljudskoj volji.

U toj teološkoj viziji prirodne katastrofe, dramatične klimatske promjene i globalna ekološka kriza, ne samo da se ne doživljavaju kao alarm koji bi ih trebao natjerati da preispitaju svoje dogme, već su to, naprotiv, znakovi koji potvrđuju njihovo nealegorijsko razumijevanje konačnih figura iz knjige Otkrivenja i njihove nade u “novo nebo i novu zemlju”.

Riječ je o proročkoj formuli: boriti se protiv prijetnji američkim kršćanskim vrednotama i čekati neposrednu pravdu Armagedona, konačnog obračuna između Dobra i Zla, između Boga i Sotone. U tom smislu, svaki se “proces” (mira, dijaloga itd.) urušava pred žurnošću cilja, konačne bitke protiv neprijatelja. A zajednica vjernika, vjere (faith), postaje zajednica boraca, bitke (fight). Takvo jednosmjerno čitanje biblijskih tekstova može dovesti do anesteziranja savjesti ili aktivno podržavati najsurovije i najdramatičnije situacije koje svijet proživljava izvan granica vlastite “obećane zemlje”.

Pastor Rousas John Rushdoony (1916.-2001.) otac je takozvanog “kršćanskog rekonstrukcionizma” (ili “teologije dominacije”) koji je imao veliki utjecaj na teopolitičku viziju kršćanskog fundamentalizma. To je doktrina koja hrani političke organizacije i mreže (networks) kao što je Council for National Policy i mišljenje njihovih zastupnika poput Stevea Bannona, [nekadašnjeg] glavnog stratega Bijele kuće i zagovornika apokaliptičke geopolitike [1].

“Prvo što moramo učiniti je dati glas našim Crkvama”, kažu neki. Pravo značenje ove vrste izražavanja je želja za određenim utjecajem u političkoj i parlamentarnoj sferi te na pravnom i obrazovnom području kako bi se javne norme mogle podvrgnuti vjerskom moralu.

Rushdoonyjeva doktrina zapravo podržava teokratsku potrebu da se država podvrgne Bibliji, logikom koja se ne razlikuje od one koja potiče na islamski fundamentalizam. Napokon, narativ o teroru koji hrani maštu džihadista i neo-križara pije se iz izvorâ koji nisu previše udaljeni jedan od drugoga. Ne treba zaboraviti da se teopolitika koju promiče ISIS temelji na istom kultu apokalipse koji se treba izvesti što je prije moguće. I stoga nije slučajno što je Osama bin Laden Georgea W. Busha smatrao “velikim križarom”.

Teologija prosperiteta i retorika vjerske slobode

Još jedan relevantan fenomen, pored političkog maniheizma, je prijelaz s izvornog puritanskog pijetizma, utemeljenog na knjizi Maxa Webera Protestantska etika i duh kapitalizma, na “teologiju prosperiteta” koju zagovaraju uglavnom medijski eksponirani pastori milijunaši i misionarske organizacije s jakim vjerskim, društvenim i političkim utjecajem. Navještaju “evanđelje prosperiteta” kojim Bog želi da vjernici budu fizički zdravi, materijalno bogati i osobno sretni.

Lako je primijetiti kako neke poruke izborne kampanje i njihova semiotika obiluju osvrtima na evangelički fundamentalizam. Na primjer, vidimo slike kako se politički lideri trijumfalistički pojavljuju s Biblijom u rukama.

Pastor Norman Vincent Peale (1898.-1993.) važna je figura koja je nadahnula američke predsjednike poput Richarda Nixona, Ronalda Reagana i Donalda Trumpa. On je predvodio ceremoniju na prvom vjenčanju sadašnjeg predsjednika. Bio je uspješan propovjednik. Prodao je milijune primjeraka svoje knjige Moć pozitivnog mišljenja (1952.), koja je puna fraza poput “Ako u nešto vjeruješ, dobit ćeš to”, “Ako ponoviš ‘Bog je sa mnom, tko je protiv mene?’, ništa te neće zaustaviti”, “Imaj na umu svoju sliku uspjeha i uspjeh će doći”, i tako dalje. Mnogi televizijski propovjednici prosperiteta kombiniraju marketing, strateški smjer i propovijedanje, koncentrirajući se više na osobni uspjeh nego na spasenje ili vječni život.

Treći element, uz maniheizam i evanđelje prosperiteta, poseban je oblik proglašenja obrane “vjerske slobode”. Erozija vjerske slobode očito je ozbiljna prijetnja unutar snažnog sekularizma. Međutim, mora se izbjeći da se njegova obrana odvija fundamentalističkim terminima “religije u slobodi”, shvaćene kao izravnog virtualnog izazova za sekularnost države.

[1] Bannon vjeruje u apokaliptičnu viziju koju su William Strauss i Neil Howe teoretizirali u svojoj knjizi The Fourth Turning: What Cycles of History Tell Us About America’s Next Rendezvous with Destiny. Vidi također N. Howe, «Where did Steve Bannon get his worldview? From my book», u Washington Post, 24. veljače 2017.

Autori: Antonio Spadaro* – isusovac, novinar, teolog, književni kritičar i talijanski akademik, aktualni urednik isusovačkog časopisa La Civiltà Cattolica. Marcelo Figueroa** – prezbiterijanski pastor i direktor argentinskog izdanja vatikanskog dnevnika L’Osservatore Romano. Izvor: La Civiltà Cattolica [tekst je objavljen 15. srpnja 2017. na engleskom, talijanskom, španjolskom i francuskom jeziku].

Fratellanza umana (04.06.2020.)