Berlin – nekad granica dvaju svjetova, danas simbol slobode

Berlin predstavlja susret starog i novog, europskog i stranog. Često je kroz povijest bio građen i rušen, razne su vojske dolazile sa svih strana i svatko je ostavio nešto svoga

0

Berlin predstavlja susret starog i novog, europskog i stranog. Često je kroz povijest bio građen i rušen, razne su vojske dolazile sa svih strana i svatko je ostavio nešto svoga.

Berlin, nekad granica dvaju svjetova, a danas simbol slobode, mističan grad koji odiše duhom bogate kulture, povijesti i umjetnosti bio je tema HKR-ove emisije Put pod noge. Gost emisije Vid Dorić rekao je na početku kako Berlin predstavlja susret starog i novog, europskog i stranog. „Belin je grad koji je često kroz povijest bio građen i rušen, razne su vojske dolazile sa svih strana i svatko je ostavio nešto svoga, čime su dali posebnu vibru kojom grad danas odiše”, istaknuo je vrativši nas pričom u godinu nastanka Berlina: „Jedna od prvih naseobina na kojoj se razvio Berlin nastala je 1237. godine. Samo ime Berlina se spominje 1241., ali i povjesničari se često sukobljuju oko toga koliko je Berlin star. Jedna od legendi o nastanku Berlina je priča o medvjedima koji su danas simbol Berlina. Često se zna reći da je to Bernstadt ili ‘grad medvjeda’. Prema toj legendi stari grad bio je opasan zidinama oko kojih se nalazio kanal. U kanalu nije bila voda, nego gladni medvjedi koji su trebali grad obraniti i udaljiti svakog neprijatelja. Nažalost od stare jezgre grada nije ostalo mnogo, budući da je Berlin doživio tragičnu sudbinu kada je na kraju Drugog svjetskog rata potpuno uništen, no stanovnici su na 750. obljetnicu grada odlučili ponovno izgraditi srednjovjekovnu jezgru uz pomoć starih slika te mnogi posjetitelji koji danas dođu u Berlin vjeruju da je to stara povijesna jezgra grada.”

Berlin / Foto: Pixabay

Berlin koji je površinski gledano čak devet puta veći od Londona, nazivaju i gradom mostova, ima ih preko 960. Usporedbe radi, Venecija ih ima tek 400. Najveća rijeka Špreva ima puno svojih pritoka i kanala, a to je bio i jedan od problema kada se grad podizao je je mnoge dijelove trebalo kanalizirati. Danas su, pak, ti kanali jedno od najvažnijih rekreacijskih područja grada.

Berlinski zid / Foto: Pixabay

No više od mostova i kanala, na Berlin asocira nekadašnji Berlinski zid, 160 km duga betonska granica koja je od 1961. do 1989. godine grad dijelila na istočni i zapadni dio. Završetkom Drugog svjetskog rata Njemačka je podijeljena u četiri okupacijske zone koje su držali Sovjeti, Amerikanci, Francuzi i Britanci; saveznici su podijelili kako samu Njemačku tako i područje grada Berlina. Poznato je da je od tri okupacijske zone, britanske, francuske i američke, stvorena Savezna Republika Njemačka, poznatija kao Zapadna Njemačka, a od istočnog dijela nastala je Njemačka Demokratska Republika, odnosno Istočna Njemačka pod izravnim utjecajem Moskve tj. Sovjetskog Saveza.

Berlinski zid / Foto: Pixabay

Nešto slično dogodilo se i sa samim Berlinom, tumači naš gost: „Grad je bio podijeljen u četiri okupacijske zone i to je više-manje funkcioniralo, slobodno se moglo prelaziti iz jednog u drugi dio grada. No u jednom trenutku došlo je do zaoštravanja odnosa između zapadnih i istočnih sila i tu je Berlin izvukao puno deblji kraj. Budući da su se sve četiri okupacijske zone nalazile na teritoriju nekadašnje Istočne Njemačke, grad je postao svojevrsna enklava i nije imao nikakve konekcije sa Zapadnom Njemačkom te je jedini način kako bi grad opstao bio zračni put. Stvoren je zračni most kojim se dovozilo doslovno sve – od čačkalica i konzervi s hranom do automobilskih guma. U tom trenutku dolazi do sve jačeg razvitka Zapadne Njemačke i Zapadnog Berlina. Logično je stoga da su mnogi istočnjaci htjeli prijeći u taj bolji svijet, htjeli su prijeći u slobodu, što nitko u tom trenutku nije htio reći, jer se to Istoku nije svidjelo čuti. Nije im se svidjelo ni da je kod susjeda bolje i da se to može saznati. Zato početkom 60-ih, kad se mislilo da će se svijet ipak moći malo opustiti, dolazi do obrata. Dolazi do kubanske krize, zaoštravanja odnosa između SAD-a i Sovjetskog saveza, da bi 1961. godine u kolovozu bio donesen plan da se cijeli teritorij zapadnog Berina opaše zidom kako bi se što više isključila ta dva dijela i tu počinje podjela Njemačke; hladni rat je bio na vrhuncu. Mnogi su htjeli prijeći, no nije bilo moguće. Postojalo je nekoliko graničnih prijelaza, a danas nama najpoznatiji Check point Charlie, prijelaz je gdje su mogli prijeći samo diplomati i stanovnici trećih zemalja; tako su stanovnici bivše Jugoslavije bili jedni od rijetkih koji su mogli ići i u istočni i u zapadni dio grada.”

Berlinski zid (grafit) / Foto: Pixabay

Sve je trajalo do 1989. godine kada je demokratskim promjenama i sretnim spletom okolnosti došlo do rušenja zida, prisjeća nas pričom Dorić. Uvečer 9. studenog 1989., nakon brojnih protesta sa željom za demokratskim promjenama, zbilo se nešto što nitko nije očekivao. Günter Schabowski, glasnogovornik DDR-a, javnosti je iznio plan relaksacija mjera i zbog određenog šuma u komunikaciji preuranjeno proglasio otvaranje granica.

Berlin – Memorijalni centar holokausta / Foto: Pixabay

To su brojni stanovnici vidjeli na televiziji, budući da se cijela konferencija prenosila uživo, te su brojni radoznalci odlučili izići na ulice, doći do graničnih prijelaza, do zida, vidjeti što se događa. Carinici i gradski policajci nisu imali nikakvu naredbu, to je bio trenutak na koji nitko nije računao. U početku nisu htjeli propuštati stanovnike, jer nisu znali hoće li se vratiti, no oni su htjeli samo prošetati, vidjeti što ima na Zapadu, a jedna od Berlinčanki koja je htjela otići popiti pivo na Zapadu bila je i njemačka kancelarka Angela Merkel. Krenuo je val euforije, val demonstracija, brojni istočni Nijemci u svojim trabantima i wartburzima krenuli su preko granice te su spontano stanovnici istočnog i zapadnog Berlina počeli preskakivati preko zida i čekičima udarati po njemu; bio je to događaj koji je promijenio cijelu povijest. Odmah nakon toga slične demokratske promjene krenule su i u drugim europskim zemljama.

Berlinska katedrala / Foto: Pixabay

A kako je izgledao život iza te betonske zavjese? Ljudi nisu imali osnovne slobode, tumači naš gost. Imali su novca, ali nisu ga imali na što potrošiti. Jedan od najvećih problema bila je istočnonjemačka tajna služba Stasi, Državna sigurnost, svatko je imao svoju sjenu i uvijek je morao paziti što priča jer uvijek netko prisluškuje. Susjedi su prisluškivali susjede, članovi obitelji su odavali informacije i često su davali bilo kakve informacije samo da bi zaštitili vlastitu obitelj. Moglo se putovati samo u države Istočnog bloka i represija je bila sveprisutna. Bili su poznati i brojni prebjezi iz Istočne u Zapadnu Njemačku, ljudi su se skrivali i u prtljažnicima, ispod automobila, u koferima. Nažalost preko 160 ljudi je poginulo u tim pokušajima bijega i spasa za slobodu.

Danas je jedan od najčešćih suvenira Berlina upravo komadić Berlinskoga zida, ističe Vid Dorić kojemu je Berlin omiljeno putničko odredište. Ima još nekoliko mjesta na kojima je zid sačuvan u originalnom obliku, jedan dio je pretvorenu u tržnicu, a drugi dio, uz samu rijeku Šprevu i Warschauer Straße, odlučili su od zida napraviti galeriju koju su posvetili slobodi. Ostatak tog Berlinskog zida opomena je da se ovakve greške ne smiju više nikada dogoditi.

Berllin – Brandenburška vrata / Foto: Pixabay

Uz priču o Berlinskom zidu u emisiji Put pod noge saznali smo što još privlači brojne posjetitelje u Berlin. Jedan od simbola su poznata Brandenburška vrata, trijumfalni ulaz u grad, izgrađena u klasicističkom obliku krajem 18. st. Ova su vrata postala mjesto svih berlinskih parada i važnijih događanja. Svatko tko je ulazio u grad, od Napoleona do Hitlera, predsjednici, sovjetske trupe, svi su prošli kroz Brandenburška vrata.

Berlin – Televizijski toranj / Foto: Pixabay

Među atrakcijama je i njemački parlament Reichtag, berlinska katedrala, jedna od najmonumentalnijih građevina u gradu, podignuta krajem 19. st. po uzoru na baziliku sv. Petra u Rimu, zatim Memorijalni centar holokausta nedaleko od Brandenburških vrata s preko 2.700 kamenih blokova u obliku labirinta kojim se htjelo pokazati kako su zbog jedne sulude ideje izgubljeni milijuni života.

Televizijski toranj na Alexanderplatzu, danas najviša građevina u Njemačkoj, također je prava atrakcija za posjetitelje. Bio je to još jedan od pokušaja nadmetanja Istočne Njemačke. Naime, s tog televizijskog tornja za lijepog vremena moglo se vidjeti cijeli grad na dlanu, čime su stanovnici Istočne Njemačke bili ponosni, smatrajući da su napravili nešto bolje, no onda su, prema urbanoj legendi, to shvatili kao kletvu. Naime, za sunčana poslijepodneva sunce se na ovom mjestu odbija na zanimljiv način. Budući da se na vrhu nalazi kugla i sve je zaobljeno, sunce se lomi između ploča čineći križ na građevini koja je simbol komunizma i njihova radništva. To je uplašilo članove istočnonjemačke Komunističke partije, prepričava naš gost Vid Dorić: „Imao sam priliku razgovarati s jednim njemačkim patrom koji je iznimno ponosno rekao: ‘Ovaj sunčani križ nam je dao snage da ostanemo jaki kroz drugu polovicu 20. st.’”

 

Autor: Tihana Semijalac

Izvor: hkm.hr

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.