Zanimljivu analizu prije pet godina objavio je britanski The Telegraph: „Kina je na putu da za 15 godina postane najkršćanskija država na svijetu!“

Procjenjuje se da su devet do deset milijuna od 1,4 milijarde stanovnika NR Kine katolici. Specifičnost kineskoga katolištva je podijeljenost na od države priznatu „Patriotsku udrugu“ i „podzemnu Crkvu“ u jedinstvu s Rimom.

Neke države su nam i pored globalne povezanosti i danas daleke i nepoznate, osobito vjerski procesi koji se zbivaju u njima. Najbolji primjer za to je Kina, piše Nedjelja.ba.

 

Jedna od temeljnih zadaća komunizma – odmaknuti čovjeka od Boga

Zanimljivu je analizu prije pet godine objavio britanski The Telegraph: „Kina na putu da za 15 godina postane najkršćanskija država na svijetu.“ Naslov je zvučao gotovo nestvarno jer je vlast komunističke partije u toj zemlji i dalje neupitna.

A jedna od osnovnih zadaća komunizma je zatvoriti čovjeku Nebo.

Kršćanska vjerska praksa u Kini ponovno je oživjela nakon završetka strašne Kulturne revolucije čiji je rezultat bio milijuni mrtvih. Broj kršćana početkom 1980-ih procijenjen je na oko šest milijuna. Danas se procjene uvelike razlikuju: Vlada govori dvadeset devet milijuna kršćanskih sljedbenika, dok su kršćanske crkve i organizacije svoje procjene znatno povećale. U 2010. godini, istraživački centar Pew izračunao je šezdeset i osam milijuna kršćana (katolika i protestanata) u Kini, odnosno otprilike 5 posto stanovništva zemlje. Ostale neovisne procjene govore da je negdje između 100 i 130 milijuna. Procjene su da bi, ako se održave „skromne“ stope rasta, Kina do 2025. mogla imati čak 160 milijuna kršćana i 247 milijuna do 2030. Veliki dio odstupanja između službenih brojeva komunističke vlade u Kini i stručnih procjena može se pripisati nepriznavanju Pekinga bilo kakvih kršćanskih crkava ili organizacija izvan utjecaja države.

Kineska komunistička vlast želi kontrolu nad crkvom, a to je zorno pokazivala i dokazivala gotovo cijelu drugu polovinu 20. stoljeća .

Kina postaje kršćanska zemlja!

U Kini postoji i službena kineska Katolička Crkva bliska i pod nadzorom države te podzemna Katolička Crkva vjerna Papi i Rimu. Komunistička vlada je protjerala strane misionare 1949. godine te je osnovala Kinesku patriotsku katoličku udrugu, odnosno Katoličku Crkvu pod kontrolom kineske vlade i partije. Ta Udruga postojala je usporedno s podzemnom Crkvom koja je žestoko progonjena. Prema saznanjima, otprilike je polovica tih vjernika u „kineskoj“ Katoličkoj Crkvi, a druga polovica u proganjanoj podzemnoj Crkvi vjernoj Papi.

Kina i Vatikan ni danas nemaju službene diplomatske odnose, i pored dosta čestih neslužbenih kontakata, što ukazuje na iznimno složenu situaciju i položaj katolika u toj zemlji. Kineska svakodnevica i danas je zatvaranje brojnih kršćanskih vjernika, svećenika, biskupa, ali i vjernika i vođa raznih drugih religijskih skupina u Kini.

Službeno, Narodna Republika Kina je ateistička zemlja, ali se u vjerskom pogledu brzo mijenja jer mnogi od njenih 1,3 milijarde građana traže smisao i duhovnu utjehu koju im nisu pružili ni vladajući komunizam, ni kapitalizam u zahuktalom kineskom gospodarstvu. Već se to pomalo osjetilo nakon 1976. godine i smrti Mao Ce Tunga, odnosno završetka zloglasne Kulturne revolucije. Četiri desetljeća kasnije, pojedinci vjeruju da je Kina spremna postati ne samo svjetsko gospodarstvo broj jedan već i najbrojniji kršćanski narod.

„Prema mojim proračunima Kina je predodređena da uskoro postane najveća kršćanska zemlja na svijetu“, ustvrdio je Fenggang Yang, profesor sociologije na američkom Sveučilištu Purdue i autor knjige Religije u Kini: Preživljavanje i preporod pod komunističkom stegom. „To će se zbiti za manje od jednog naraštaja. Mnogi ljudi nisu spremni za ovu dramatičnu promjenu“, smatra prof. Yang.

Kineska protestantska zajednica, koja je imala samo milijun članova 1949. godine, već je brojem nadmašila zemlje koje najčešće povezujemo s protestantskim evangelizacijskim zamahom. U 2010. godini živjelo je više od 58 milijuna protestanata u Kini, u usporedbi s 40 milijuna u Brazilu i 36 milijuna u Južnoj Africi, prema podacima Pew istraživačkog centra za religiju i javni život.

Prof. Yang, vodeći stručnjak za pitanje religije u Kini, vjeruje da će se taj broj narasti na oko 160 milijuna do 2025. „To bi vjerojatno dovelo Kinu ispred Sjedinjenih Država u kojima je u 2010. godini živjelo 159 milijuna protestanata, ali čije su zajednice u brojčanom padu. Do 2030. kinesko kršćansko stanovništvo, uključujući i katolike, premašilo bi brojku 247 milijuna vjernika, te bi prestigli Meksiko, Brazil i Sjedinjene Države do tada najbrojnije kršćanske zajednice na svijetu“, predviđanja su prof. Yanga.

Kina je bila najveći komunistički logor i mučilište na svijetu!

„Mao (Mao Ce Tung) smatrao je da bi mogao ukloniti religiju. Mislio je da je to i postigao“, rekao je prof. Yang, „Ironija je da to, komunisti, nisu ostvarili. Zapravo, potpuno su promašili.“

Tu dolazimo do imena osobe koja je najveći ubojica u povijesti čovječanstva. O tome ne spori ni jedan ozbiljan povjesničar. Komunistički vođa, kineski diktator i masovni ubojica koji si je zadao ulogu i zatirača religije među ljudima. Mao Ce Tung. Maov režim smatra se odgovornim za smrt između najmanje 30 milijuna ljudi, premda mnogi smatraju da se radi o daleko većem broju ubijenih i umrlih ljudi kao posljedica komunizma. Naime, Kina je desetke godina bila u potpunoj izolaciji, kao danas Sjeverna Koreja, te se nije niti znalo što se točno događalo u tom najvećem komunističkom logoru i mučilištu na svijetu.

Većina tih ljudi stradala je zbog nasilnog pokušaja uvođenja poljoprivrednih reformi koje su izazvale golemu glad 1950-ih. Veliki broj Kineza stradao je i u Maovoj „kulturnoj revoluciji“ koja je izazvala valove nasilja pri obračunima s navodnim „buržujskim“ elementima.

Njemački Bild sastavio je popis najvećih ubojica XX. stoljeća, temeljen na podatcima Organizacije za pomoć žrtvama političke moći u Europi. Mao Ce Tung najveći je zločinac XX. stoljeća i ljudske povijesti te je odgovoran za smrt, prema procjeni Bilda, čak 50 milijuna ljudi. No, ni njegov komunistički prijatelj Staljin nije mnogo „zaostao“. Sovjetskom diktatoru Josifu Visarionoviču Džugašviliju na dušu se stavlja odgovornost za 40 milijuna ljudi. Adolf Hitler je prema tom popisu kriv za smrt 20 milijuna ljudi. Na desetom mjesto najvećih masovnih ubojica XX. stoljeća, Bild je uvrstio bivšeg diktatora i komunističkog maršala Josipa Broza Tita koji je odgovoran za smrt milijun ljudi. Sličan „poredak“ u tom neslavnom „vrhu“ donose i brojne druge liste. Prema listi britanskog Daily Maila na prvom mjestu našao se Mao Ce Tung (60 milijuna žrtava), slijedi ga Staljin (40 milijuna) i na trećem mjestu Adolf Hitler (30 milijuna). Tito je na tom popisu na 13. mjestu, odgovoran za smrt 570 000 ljudi.

Dobro je na to podsjetiti, kada se već toliko govori o ulicama, proslavama i uspomenama na Maršala i “Ljubičicu bijelu”.

Kršćanstvo, a ne komunizam, daje ljudima odgovore za smislom!

Nedavna studija otkrila je da su internetska pretraživanja riječi „kršćanska zajednica“ i „Isus“ daleko nadmašila pretrage za riječima „Komunistička partija“ i „Xi Jinping“ – predsjednik Kine i generalni tajnik Komunističke partije. U Kini su vrlo jake i podzemne protestantske, već spomenute, kućne Crkve koje djeluju izvan dohvata sveprisutnih očiju komunističke partije, a koje počinju slati vlastite misionare u inozemstvo, osobito u Sjevernu Koreju.

Prema sociologu Rodneyu Starku, broj kršćana u Kini raste stopom od 7% godišnje što je obrazložio u knjizi Zvijezda na Istoku: Rast kršćanstva u Kini koju je napisao u suautorstvu s Xiuhuaom Wangom. Sociolozi tvrde da je ovo povećanje broja kršćana u Kini povezano s obraćenjima obrazovanijeg stanovništva koji doživljavaju „nepodudaranje kultura“, one tradicionalne azijske kulture i industrijsko tehnološke koja ostavlja duhovnu pustoš na što kršćanstvo ima odgovore.

„Kineski su intelektualci uvjereni da se moraju okrenuti prema Zapadu kako bi razumjeli svijet u kojem žive te su, po mom mišljenju, uvjereni kako se istočne religije ne uklapaju u moderni svijet u kojem žive pa samim time gledaju prema Zapadu kako bi pronašli prikladne filozofije i vjere“, ustvrdio je Stark.

„Istočne religije poput taoizma, konfucijanizma i budizma su antiprogresivne. Sve govore o svijetu koji propada, koji se odmeće od slavne prošlosti te samim time čovjek treba gledati unatrag, a ne naprijed“, kaže Stark. Prema njegovim riječima, obraćenja se ponajviše događaju u ruralnim dijelovima Kine gdje su društvene veze puno prisnije, a stanovništvo nije pod izravnom prismotrom kao u gradu, dok je kršćanstvo najjače među profesorima na sveučilištima, na kojima studiraju ponajviše budući članovi Komunističke partije.

Hoće li Kina postati najsjajnija kršćanska zvijezda Istoka? Nije daleko 2025., pa ni 2030.  godina. Brzo će se saznati hoće li tada u Kini živjeti najbrojnija skupina kršćana na svijetu.