BITKA U KORČULANSKOM KANALU Dan kad je ponižena Jugoslavenska ratna mornarica
Boj u Korčulanskom kanalu je pomorska bitka između snaga Hrvatske ratne mornarice (HRM) i znatno nadmoćnijih snaga Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) u Korčulanskom kanalu 16. studenog 1991. godine. Na današnji su dan prije 30 godina topnici i drugi pripadnici Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Korčula – Pelješac u pomorskoj bitki dobili jednu od presudnih pobjeda na moru u Domovinskom ratu
Boj u Korčulanskom kanalu je pomorska bitka između snaga Hrvatske ratne mornarice (HRM) i znatno nadmoćnijih snaga Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) u Korčulanskom kanalu 16. studenog 1991. godine. Na današnji su dan prije 30 godina topnici i drugi pripadnici Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Korčula – Pelješac u pomorskoj bitki dobili jednu od presudnih pobjeda na moru u Domovinskom ratu.
U popodnevnim satima toga 16. studenoga 1991. godine združenom paljbom s bitnica Lovišta i Blaca neprijatelj je bio potpuno zbunjen pa je prvih 15 minuta bitke iz svojih brodova u Korčulanskom kanalu nasumce pucao po Hvaru. Tada je pogođeno i onesposobljeno šest ratnih brodova JRM, koja se poražena dan ranije u Bračkom kanalu pred Splitom povlačila prema svojoj bazi na Visu. Bio je to snažan udarac neprijateljskoj mornarici, što je znatno pridonijelo slamanju pomorske blokade na Jadranu, osim u akvatoriju oko Dubrovnika. Taj uspjeh korčulanskih i peljeških topnika ušao je u anale ratovanja na moru i stvaranja Hrvatske ratne mornarice, a detaljno ga je u svojoj knjizi o tim sudbonosnim danima opisao tadašnji zapovjednik topništva Željko Seretinek.
Tijek bitke
Svjedoci bilježe da se navečer 15. studenog 1991. spremalo nevrijeme. Dan poslije, nevrijeme se razvilo u orkansko jugo koje je natjeralo dio brodova JRM-a da se usidre u uvali Bezdija pokraj Lovišta, a veći dio je prenoćio u uvali Duboka na Hvaru. Nakon što su se 2 minolovca od nevremena sklonila u uvalu Lovište, od Zapovjedništva HRM-a stigla je zapovijed da se u slučaju dolaska brodova JRM-a u domet topova na njih otvori vatra.
Oko 12,15 sati 16. studenog topnički vod Lovište je otvorio vatru po minolovcima u uvali Lovište, a topnički vod Blaca (na otoku Korčuli) je djelovao po brodovima koji su se nalazili ispred uvale Lovište i južno od otoka Hvara. Združena paljba topova 76 mm M-42 ZIS iz Lovišta i Blaca zbunila je posade brodova JRM-a toliko da su nakon početka napada brodovi u Korčulanskom kanalu nasumice otvarao vatru po otoku Hvaru na kojem tada nije ni bilo obalnog topništva.
Vod iz Lovišta na samom početku bitke pogodio je minolovca M-143 u pramac, a minolovca M-144 u krmu i on se kasnije nasukao u uvali Torac na Hvaru.
Uskoro je uhvaćena radijska poruka JRM-a o napadu na Lovište. Poruka je prenesena topnicima HRM-a tako da su bili pripravni za napad. Napad je započeo oko 15,30 sati kada su po jedan raketni čamac (RČ) i Torpedni čamac (TČ) krenuli prema Lovištu i otvorili paljbu iz topova AK-230 (dvocijevni topovi 30 mm). Topništvo HRM-a je, najprije iz Lovišta, a potom i iz Blaca spremno odgovorilo vatrom, tako da su pogodili RČ-306 i TČ-224. Skupina brodova JRM-a, koja se nalazila između rta Lovište i otoka Hvara, također je djelovala po području Lovišta. Međutim, usklađenom paljbom topničkih vodova s Lovišta i Blaca pogođen je minolovac M-153. Uskoro se moglo vidjeti kako se tri pogođena broda JRM-a vrte u krug ispred uvale Lovište. Prisluškivanjem razgovora među brodovima JRM-a zaključeno je da je pogodak na jednom brodu prouzročio požar, na drugom brodu je bio pogođen radar, a treći je bio nesposoban za manevriranje.
U boju s brodovima JRM-a topnički vod Lovište na njih je ispalio ukupno 76 projektila. Završetkom boja, a u očekivanju zrakoplovnih napada na Lovište, vod je predvečer premješten na pričuvni položaj.
Grupa od 6 brodova JRM-a se izvlačila uz otok Hvar. Na tom je putu minolovac M-144 ostao nasukan u uvali Torac.
Druga grupa brodova sastava VPBR-31 Split i dvije raketne topovnjače krenula je u izvlačenje iz područja Lovišta uz otok Korčulu u smjeru otoka Šćedro kako bi se sastala s prvom grupom koja se izvlačila uz otok Hvar. Tom prilikom su djelovali po područjima na obali između Račišća i Blaca, a topništvo HRM-a s položaja Blaca im je uzvraćalo paljbu. Topnički vod Blace tijekom boja ispalio je ukupno 36 projektila.
VPBR-31 Split je ispred topničke bitnice na poluotoku Privala na Korčuli, kako bi zaštitio ostale brodove JRM-a, otvorio vatru po topničkoj bitnici. U topnički boj se je uključio i VPBR Koper s pozicije između otoka Visa i Sušca. Bitnica Privala je uzvratila paljbom po VPBR-31 Split prisilivši ga na povlačenje prema Šćedru.
Brodovi JRM-a su se pod zaštitom magle i nadolazeće noći izvukli prema Visu i Lastovu i time je okončan Boj u Korčulanskom kanalu.
Važnost bitke za Domovinski rat
Bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu su izuzetno značajni za noviju hrvatsku povijest. Naime, to je prva samostalna borba te velika i konačna pobjeda snaga Hrvatske ratne mornarice nad znatno nadmoćnijim pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice u Domovinskom ratu. Tom je pobjedom Hrvatska ratna mornarica deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika.
Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama Hrvatske ratne mornarice tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica je bila prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimala svodile su se na mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga.
Iako je još neko vrijeme vladalo stanje proglašene pomorske blokade, na nju se nitko više nije osvrtao, a putnički i trgovački brodovi slobodno su plovili unutarnjim morskim vodama RH. Izuzetak je bila pomorska komunikacija prema Dubrovniku koju su još uvijek kontrolirali brodovi JRM-a, nadzirući sve terete koji su trajektima pristizali u Dubrovnik. Stoga je težište bojnih djelovanja HRM-a u 1992. godini bilo premješteno sa središnjeg dijela jadranskog pomorskog bojišta na njegov južni dio.
Autor: I.B.
Izvor: morski.hr