„12. listopada 1942. godine, župnik iz Kraljevog Vrha Radošević došao je k meni ujutro oko šest sati da mi da posljednju pomast. Ja sam se već pripremio za smrt koliko sam još mogao govoriti; ispovijedio sam se, primio zadnju pomast, a pričest nisam mogao primiti zbog povraćanja. Nešto poslije pola sedam ujutro eto ti Preuzvišenog na vrata, upravo kad mi je Radošević podijelio svete sakramente. Kad sam ja ugledao Nadbiskupa, onaj čas sam osjetio kako u mene ulazi život…“, tim riječima opisuje u župnoj spomenici svoje svjedočanstvo ozdravljenja prvi oroslavski župnik vlč. Josip Govedić, a prenio nam ga je sadašnji oroslavski župnik preč. Dragutin Bosnar.

U razgovoru u ovoj emisiji „Putevima baštine“, župnik Bosnar upoznaje nas s poviješću osnutka župe Oroslavje u kojoj je središnju ulogu imao naš blaženik Alojzije Stepinac i njegova nepokolebljiva pastirska ljubav kojom je vodio Zagrebačku nadbiskupiju u najtežim vremenima II. svjetskog rata i poraća.

Također upoznajemo se i s prvim župnikom preč. Josipom Govedićem, koji iako je mogao odbiti molbe mještana Oroslavja da bude njihov „kandidat“ za župnika, izabrao je poći u tu zajednicu znajući da ga tamo čekaju velike poteškoće, ali i ustrajna vjera budućih župljana, želja i ljubav prema Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi.

Upoznajemo se i sa sadašnjim, trećim po redu oroslavskim župnikom, preč. Dragutinom Bosnarom koji svojom zauzetošću i ljubavlju nastavlja i predvodi hod oroslavske župne zajednice na životnom putu i u povijesti u kojoj Bog ima zadnju riječ kako je to uvijek isticao naš blaženik kardinal Alojzije Stepinac.