Svi smo mi tražitelji. Osjećamo da je život ispred nas i da nam je ići za njim, da se sunce ponekad sakrije iza oblaka i da ga treba tražiti i čekati, da je sreća negdje zakopana i da treba marljivo kopati da bismo je našli. Negdje duboko u sebi osjećamo da je zakopan neki biser koji treba iskopati da bi nam u životu sve uspijevalo. Tražimo kako da kupimo dobar stan, sazidamo kuću, nabavimo novi namještaj, kako da djecu čestito odgojimo, da nam uspije brak, kako da se poduzeće počne naglo razvijati, da nam domovina bude puna blagostanja i blagoslova. Tražimo nove snage, ljude koji će nas voljeti i s kojima ćemo moći živjeti u miru.
Htjeli bismo imati uza se one kojima bismo mogli sve ispričati i koji neće pretraživati sjenovite predjele duše. Tražimo one koji će nam sve praštati, koji će nas razumjeti. Tražimo da se o nama čuje, htjeli bismo da nas ljudi poštuju, voljeli bismo da nas susreću i pozdravljaju kao poznate ljude. Tražimo povećanje mirovine, veću plaću, jeftiniju robu, više sloge i razumijevanja među nama.
Jesi li ti ikada tražio Isusa Krista? Jesi li ikada proučavao njegove riječi u Svetom pismu, jesi li ikada razmišljao o djelima koja je on činio? Jesi li svjestan da je on zaista povijesna osoba, da je zaista jedinstven i drugačiji od svih ljudi čovječanstva, i da je on stoga jedina nada i jedina vrata prema životu koji nitko ne može oduzeti?
Pođi za svojom zvijezdom! Pođi za onim čemu su te naučili mudri ljudi u tvome životu, čemu su te naučili roditelji, i čemu te uči zdrav razum da razdijeliš dobro od zla i da uđeš u svjetlo.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme,zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Riječ Gospodnja.
Foto: Sandro Botticelli, Poklonstvo kraljeva, Florence, Galleria degli Uffizi (wikimedia.org)