I ja želim biti ovca tvoja…

Razmišljanje uz 4. vazmenu nedjelju, godina B

0

Dragi čitatelji! Slavimo nedjelju Dobrog pastira, Isusa Krista koji nas sve okuplja na zajedništvo i molitvu, kojeg slavimo iz nedjelje u nedjelju uvijek zazivajući Ga da nas blagoslovi, otpusti grijehe, ohrabri i pošalje svjedočiti ljepotu susreta kojega uvijek na poseban način doživljavamo pod prilikama kruha i vina u svetoj euharistiji.

On Uskrsli Krist ne prestaje nas darivati raznim milostima i darovima Duha koji nas obilježavaju kao kršćane, vjernike, sposobne za velika djela na koja nas poziva. Pitanje je za naše savjesti koliko ja nastojim biti otvoren za susret s Gospodinom? Koliko Mu darujemo „svoga“ vremena kao zahvalu ili molitvu prošnje, svetu misnu žrtvu ili druge pobožnosti? Koliko računam s Bogom koji mi želi samo dobro i da se u konačnici spasim od muka vječnosti i budem u zajedništvu, miru sa svetima i izabranima u Nebeskom Kraljevstvu.

Danas kao vjernik u opasnosti sam da zapostavim svoje dužnosti i obveze i krenem sam lošijim, krivim, u početku prividnom „boljim“ i lakšim putom „slobodan“ od ičega i onako kako ja to želim, a ne kako mi to drugi žele “nametnuti”, bilo to roditelji, zajednica, Crkva ili netko treći. Ja sam slobodan i u tom razmišljanju padam duboko u ponor beznađa, depresije, raznih ponuda koja dugoročno gledano, čine nas jadnima, slabima, ovisnima, neprepoznatljivima sebi i najbližima. A pozvani smo na to da budemo sretni i u zajedništvu s ljudima i dragim Bogom.

Dragi prijatelji! Zagovornika imamo na Nebu Krista Gospodina koji sam za sebe reče: „Ja sam pastir dobri koji život polaže za ovce“ (Iv 10,1) za sve nas koji smo milošću njegovom postali slobodni od Istočnog grijeha, djecom Božjom, članovima Crkve i prijatelji, jer prijatelj rado dolazi do prijatelja i razgovara s njim, kako mi možemo na svakom posvećenom mjestu ili pod prilikama kruha i vina posvećenog Tijela i Krvi Kristove biti s Gospodinom, primajući ga u svoje srce.

Jer, Krist nas poznaje, poznaje svakoga od nas. Nije zaboravljiv poput nas i vodi brigu za nas i naše spasenje o čemu nam svjedoči Evanđelist Ivan u današnjoj nedjelji. Voditi brigu o nekome znači voljeti ga, paziti na njega,usmjeravati ga, činit ga sretnim u njegovoj biti ne očekujući ništa, a darujući sve. Takav je naš dragi i dobri Bog! Sve nam daruje, ništa ne traži od nas.

Naš život može biti izrazito težak ili dobar, ispunjen, radišan, jer imamo snagu za sve djelovanje. Snaga dolazi odozgo, od dragoga Boga po milostima i darovima. Ne traži nikad nešto nemoguće, nego onoliko koliko možemo nositi bremena daruje nam snage. Poznaje nas! Bdije nad nama! Voli nas! Nemojmo to zaboraviti. Budimo rado u zajedništvu po kojem imamo ispunjenje.

U zajedništvu vjernika, u svetoj Misnoj žrtvi i pobožnostima. Oplemenimo svoj dan, tjedan ili vikend! Ne smatrajmo izgubljenim vremenom odlazak u crkvu, kapelu, Katedralu ili drugo mjesto molitve nedjeljnog i blagdanskog susreta. Učitelj je ondje, Pastir dobri, naš Spasitelj Isus Krist koji nam daruje zadatak da i druge ljude pozovemo u njegovo zajedništvo vjernih. Da njegov glas čuju po nama i našim odnosima prema svetome i čašćenju blagdana kako bi bile ispunjene riječi Dobrog pastira: jedno stado i jedan pastir!

Dragi čitatelji! Molimo Gospodina kako stoji u zbornoj molitvi današnje nedjelje: Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika, nek stado tvojih vjernih, makar skromno prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir da stado iako maleno ono koje je vjerno pristigne k cilju na koji smo pozvani – susret s Gospodinom Dobrim pastirom i boravak u njegovoj blizini gdje je radost, utjeha, sklad i mir kakvo ljudsko srce ne može niti zamisliti da postoji. Amen

Vlč. Stjepan

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.