Iziđimo i mi iz svojih grobova grijeha i tame!

0

U današnjem evanđelju Isus završava molitvu pozivom i naredbom: „Lazare, iziđi van.“ I nama danas govori: Iziđi iz grobova svojih grijeha, iziđi na svjetlo iz tame grijeha. Ne živi u tami i strahu, nego živi u svjetlu evanđelja i vjere.

Kad je Lazar izišao iz grobnice, Isus zapovijeda: „Odvežite ga i pustite ga da ide.“ I nama govori: oslobodi se svih spona i veriga grijeha i slobodno hodi životom vjere.

Isus je uskrisio, fizički oživio Lazara. I prije je Isus oživljavao: Jairovu kćer (Lk 8,41), sina udovice iz Naina (Lk 7,11), ali ovoga puta Isus vraća u život nakon četiri dana, tijelo već zaudara. Ako može vratiti život već raspadajućem tijelu, onda zasigurno može i zaliječiti sve naše rane. Stoga Isus i pita Martu vjeruje li mu. I nas danas pita: „Vjeruješ li ovo; vjeruješ li da sam ja uskrsnuće i život; vjeruješ li da mogu izliječiti sve tvoje boli i zacijeliti rane; vjeruješ li da sam ja i USKRSNUĆE i ŽIVOT, oboje?“

Isus obećava uskrsnuće, ali ujedno i poziva da već sada živimo puninu života u vjeri. Lazarovo uskrsnuće nije samo obećanje budućeg našeg uskrsa, nego poziv da živimo puninu života već sada, ovdje i da će se taj život nastaviti nakon zemaljske smrti.

Vjeruješ li da te Isus zove, poput Lazara, da iziđeš iz svojih grobova i živiš život u punini vjere? Vjeruješ li da i tebi govori da se oslobodiš spona grijeha i slobodno hodiš, živiš život vjere. Ali kako doći do takve slobode? Kako izići iz groba grijeha i tame? Marta i Marija su nam primjer i putokaz kako izići iz groba i biti slobodan. „I sestre poslaše Isusu glasnika“ (Lk 11,3), stoji u današnjem evanđelju. I mi trebamo poslati Isusu „glasnika“ i „glas“, poput Marte i Marije, a to činimo kad provodimo vrijeme u molitvi i druženju s Bogom u svetim tajnama.

Kad je primio poruku da je Lazar teško bolestan, Isus ostade tamo još dva dana. Ponekad nam se čini da Bog ne čuje naše molitve i vapaje, ali Bog sve zna, njegovo vrijeme i naše vrijeme nije isto.
Kad je Isus naredio Lazaru da iziđe iz groba, onda ga Isus sam nije odvezao i oslobodio, nego je naredio drugima da ga odvežu.

Odvezivati spone grijeha i oslobađati, naša je trajna zadaća jer na taj način sudjelujemo u rađanju na novi život, što sam Bog čini.

Bog nam daruje nadu i preko smrti. Upravo “posljednje stvari” su to što nam daje nadu, ako ih promatramo u svjetlu vjere. Tko naprotiv gleda samo na zemaljsko i ovdje želi naći konačnu sreću, taj u biti nema nade. On je iznutra prazan, jer je fiksiran samo na vanjsko i površno.

Neka nam Bog po zagovoru svete Djevice Marije daruje da naš život i svaki naš dan primamo kao njegov dar! Odgovorni smo da budemo zauzeti za Božju čast, da smo u službi bližnjih i da to ostvarujemo. Tada ćemo ići ususret uskrsnuću puni nade i pouzdanja.

Iziđimo i mi iz svojih grobova grijeha i tame!

PETA KORIZMENA NEDJELJA

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 11,1-45)
U ono vrijeme: Lazarove sestre poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao onamo, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. A kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu ususret, dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj«! A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Go­spodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus, sav potresen, upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, ­dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su ­Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki ­između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu ­otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Riječ Gospodnja.

Foto: www.zumberacki-vikarijat.com

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.