Lice nije stvoreno da bismo ga skrivali maskama

0

Obraz, lice, ono što čovjeka definira, određuje. Po licu ili obrazu sudimo drugim ljudima. Imati čist obraz znači: biti pošten, ispravan, ponosan, čovjek od riječi, onaj kome se vjeruje. Obraz je ogledalo nutrine, srca, intime, čovjekove biti. Isus na brdu Tabor, pred izabranim svjedocima, pokazuje svoje pravo lice, Božje lice, lice Spasitelja, lice pobjednika. Maska ili obrazina može biti onakva kakvu čovjek ponekad priželjkuje, kakav bi htio biti, a ne onakav kakav jest.

Lice bez maske pokazuje pravu stvarnost. Obrazina je za okolinu, za prijatelje, susjede, obitelj. Žene ne vole pokazati svoje lice bez šminke, pudera, korektora, maskare. Muškarci vole biti obrijani, počešljani, u kravati i odijelu. Što se krije iza svega toga trebala bi pokazati korizma. „Skinuli su mu masku, a onda su otkrili da mu je to pravo lice.“ Često se čovjek poistovjeti s maskom pa ni sam više nije siguran tko ili što je on u stvarnosti.

Isus se na Taboru pokazuje u punom svjetlu i božanskom sjaju. Učenici su zbunjeni, zapanjeni. Petar pokazuje svoju nedoumicu rečenicom koja ovdje nikako ne pristaje: „Načinimo tri sjenice …“ Lakše je vjerovati da je Isus samo jedan od velikih proroka, poput Ilije ili Mojsija nego da je on utjelovljeni Bog. Lakše je ići uhodanim putem, pa makar i u krivom smjeru, nego stati i započeti sve iznova.

Teško je prihvatiti Mesiju i trpljenje, Isusa i Kalvariju. Petar bi, a tako i mi, Isusa bez rana, bez boli, bez preobrazbe. Da mu dokaže zabludu Isus ne poduzima ništa nego sve prepušta Ocu. Zato se čuju Riječi: „Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! “ A na što to Isus poziva: „Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod!“ „Tko izgubi život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ „Tko želi ići za mnom neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i ide za mnom!“

Korizma je, braćo i sestre, Isusov poziv da zavirimo u svoju nutrinu, u svoje srce. I što ćemo vidjeti? Ja se sam sebi gadim. Vidim toliko opakosti u sebi da me hvata mučnina. No, tu je preobraženi Isus, milosrdni Isus. Njegovo svijetlo razgoni tamu. Njegovo blještavilo pokazuje i meni novi put. Njegova žrtva probodenog srca pere i moje srce. Želim se potpuno predati tebi. „Čuvaj me ko zjenicu svoga oka i sakrij me u sjenu krila svojih.“

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« Riječ Gospodnja.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.