Radost Uskrsnuća Isusova nadilazi strah učenika od usamljenosti, nepoznavanja novoga života nakon pobjede nad smrću. Oživljava duh za novost naviještanja u poruci: Isus je živ i među nama prisutan zauvijek!
Dragi čitatelji! Evanđelist Ivan svjedoči nam o događaju nakon uskrsnuća Kristova o susretu Uskrslog s jedanaestoricom uplašenih apostola i njihovoj radosti nakon prepoznavanja svoga Učitelja koji im prilazi riječima – Mir vama!
Isus dolazi u zatvoreni prostor boravka svojih učenika da bi im otvorio vrata srca u hrabrom naviještanju svega što su doživjeli, vidjeli i činili za vrijeme njegova ovozemnog hoda, a sada poslije uskrsnuća, naviještati svima koji žele upoznati Spasitelja, Onoga koji liječi srca, spašava duše i daruje nam vječni život.
Isus Krist je dakle ispunjenje Staroga zavjeta i njegovim uskrsnućem započinje djelovanje apostola, Crkve koju je ustanovio i htio da svi narodi svijeta pronađu mir, radost, susret s Stvoriteljem i zajedništvo osoba sabranih u Njegovo ime.
Dragi prijatelji! Apostoli su doživjeli taj čudesan susret s Uskrslim Kristom i primili Duha Svetoga da mogu djelovati u svijetu. Dobili su snagu odozgo i poslanje te hrabrost da i uz žrtvu vlastitog života navještaju Spasitelja Isusa Krista Gospodina kojem su povjerovali i s kojim se nadaju ponovno živjeti u vječnosti. Jedan između njih apostol Toma je poput svih nas čitatelja danas. Ne vjeruje dok ne vidi fizičkim očima, osjetilima ne dotakne rane Isusove da bi potpuno vjerovao. A Isus poznavajući srca svojih prijatelja, apostola, dolazi poslije Uskrsnuća u dvoranu posljednje večere gdje su se skrivali i po treći put da se nevjerni osvjedoče i vide da je On živ. Poziva dakle Tomu apostola da se sam osvjedoči i ne bude nevjeran nego vjeran…
Dragi čitatelji! Svjedočanstvo apostola o Uskrslom Kristu ohrabruje Židove i druge koji su Isusa slijedili da nije uzalud bilo slušati ga dok je naučavao, činio čudesa i pratiti na teškom putu njegove pregorke muke, Kalvarije na kojoj je mučen, umro ali i uskrsnuo. Činjenica koju su apostoli naviještali da je grob prazan, da je Krist živ proširila se velikom brzinom svima koji su ga tražili za vrijeme zemaljskog života i naučavanja kroz njegove tri godine javnog djelovanja.
Samo Farizeji nisu bili zadovoljni praznim grobom i uskrsnućem Kristovim jer mu nisu povjerovali… Do današnjeg dana ne priznaju ga Mesijom, Spasiteljem i iščekuju slavni dolazak Gospodinov. On će se za nas koji vjerujemo dogoditi u drugom slavnom dolasku i koncu svijeta na kojem će svi upoznati da Isus Krist jest kralj kraljeva, Gospodar gospodara i Bog svih ljudi koji su ikada živjeli i čekali otkupljenje.
Dragi prijatelji! Promišljajući o vlastitoj vjeri i vjeri apostola koju su imali moramo priznati da je naša vjera slaba, ali tinja uvijek pomalo i traži od nas veću žrtvu darivanja za druge prvotno u malim svakodnevnim stvarima, a tek onda kad budemo spremni, u velikim i značajnijim za svjedočanstvo na koje smo svi po krštenju pozvani.
Nastojmo iz dana u dan, iz trenutka u trenutak svim srcem i s puno žara i gorljivosti za dobro svjedočiti kako je lijepo biti Isusov učenik, vjerni Kristov sluga da bismo širili radost kakvu su imali prvi Isusovi učenici – apostoli i doživjeli obraćenja bližnjih koji nas promatraju i zadovoljno zaključuju kako je lijepo živjeti, činiti dobro i biti Isusov prijatelj.
Zborna molitva iz Misala zaključuje promišljanje o slavlju današnje druge Uskrsne nedjelje: „Bože vječnoga milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao, što je duh koji nas je nanovo rodio, što je krv koja nas je otkupila“ kako bismo mogli iz ljubavi za Boga i bližnjega činiti dobro svima kojima nas Gospodin šalje. Amen
Vlč. Stjepan