Bokeljska mornarica, Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“- Kotor i UNESCO

Crna Gora nominira po drugi put tradicionalnu katoličku bratovštinu u UNESCO Bokeljska mornarica, koja nastavlja tradiciju „Pobožnog udruženja  kotorskih pomoraca“ tj „Kotorske bratovštine sv.Nikole mornara“ ili „Kotorske mornarice“ je katolička udruga, bez obzira što su u njoj učestvovali i pravoslavci, i pripadnici raznih  nacija, ona je i tradicijsko obilježje bokeljskih Hrvata

SPD“Jedinstvo“ –Kotor je pravoslavno društvo, bez obzira što su u njenom radu učestvovali i katolici, ali su većinski vazda od osnivanja 1839 god. u njemu bili oni koji su se izjašnjavali Srbima

Povodom 180 godina rada i obstajanja Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ u Kotoru 1839-2019 god., horovođa od 1994 god. do danas đakon mr Mihajlo Lazarević kao izdavač i urednik izdao je knjigu posvećenu tom jubileju.U knjizi je prema sadržaju iste vidljivo da je prikazan pregled rada od 1839 god. do danas, dodatci za povijest, SPD“Jedinstvo“-Kotor, program proslave 90 i 100 godišnjice rada, imenik članova društva od 1922 do 1940 god., spisak dobrovoljnih priloga za proslavu godišnjice društva, imenik starih pjevača, imenik članova i članica od 7.juna 1933 god.i sjećanja najstarijih članova društva Momčila Miloševića i Nade Mračević.Promocija knjige je bila krajem januara 2020 god. u Kotoru.

Priređivač i pisac knjige je želio ovom knjigom objediniti sve hronike društva koje je prije njega pisao Stevo V.Vrčević, Jovo Kadija i prot.Jovan V.Bućin, kao i prikazati sve izvještaje, svjedoćenja i fotografije.Uvodni predgovor završava stihovima himne“…Jedinstvo je sv’jetla zvijezda, Jedinstvo je zlatno zname.., Bog je tamo gdje je sklad…“.

Iz imenika članova društva od 1922 god. do 1944 god. je vidljivo da su osim pravoslavnih članova društva srpske nacionalnosti, u njemu pjevali i pjevaći drugih nacija, kao i vjernici katolici.To nije ništa neobično jer u Kotoru malom gradu gdje se nije mogao sastaviti hor tj zbor kvalitetnih i muzikalnih pjevača, bila tradicija da najbolji pjevači pravoslavnog hora SPD“Jedinstvo“-Kotor i katoličkog zbora sv.Tripuna iz Kotora pjevaju u crkvi u oba hora tj zbora na slavu Božju.Tako iz gore navedene knjige vidimo da su po pozivu na probe iz 1967 i 1972 god.pjevali u SPD“Jedinstvo“-Kotor i jednovremeno u CPZ“Sv.Tripun“-Kotor pravoslavci Momo Milošević, Sava Roganović, Niko Mršulja, Nada Mračević, i katolici Tripo Vukičević, Tripo Jovanović, Bruno Homen, Silvio Kerndl, Ivo Necmeckal i Ado Mlinarević. Oni su pjevali u oba hora tj zbora.To je jedna od najljepših tradicija Kotora koja je egzistirala sve do početka drugog svjetskog rata.Ne samo da su pjevači hora bili raznih nacionalnosti, nego su bili pravoslavci i katolici (vjernici u istog Boga).Zar nije to jedinstvo nešto najljepše što se moglo desiti u Kotoru.Ta je tradicija prekinuta poslije rata, jer nije bilo poželjno ići u crkvu, pogotovo vjenčavati se u crkvi, ili zvati popa na blagoslov kuće i svećenika na zadnji ispraćaj.Onaj koji je išao u crkvu imao je problema u školi, kod dobijanja posla, nemogućnosti obnašanja bilo koje političke funkcije, teško je mogao dobiti stan i smatrao se natražnim i ne u duhu vremena.Manji broj vjernika je ipak išao u crkvu, pjevao u horu tj zboru, vjenčavao se u crkvi i trpio prezire onih koji su to branili.

Promjenom društvene klime, oni koji su branili ići u crkvu počeli su „metanisati“(kako je rekao jedan od starih pjevača SPD“Jedinstvo“-Kotor) tj biti veći vjernici od onih koji su ispaštali pod njima prethodni period.Tako je i  Srpsko pjevačko društvo“Jedinstvo“-Kotor obnovljeno 1992 god. i kod obnavljanja rado se odazvalo da pjeva u njemu i nekoliko katolika Hrvata, a među njima i jedan od najstarijih aktivnih članova Bokeljske mornarice Kotor, nastavljajući tako tradiciju vjernika da pjevaju u oba hora tj zbora.Niko nikada nije sporio, da je to pravoslavno društvo, u kome su većinu vazda sačinjavali oni koji su se osjećali Srbima, iako gledajući popise pjevača i dirigenata od osnivanja društva u njemu je bilo Hrvata, Italijana, Austrijanaca, Čeha i drugih nacija.U počasnom odboru prilikom obilježavanja 90 godina rada SPD“Jedinstvo“-Kotor je bio i biskup Bokokotorski Frano Učelini.

Današnja Bokeljska mornarica održava 12-stoljetnu tradiciju starodrevne katoličke bratovštine „Pobožno udruženje kotorskih pomoraca“ sa prvim pisanim spomenom iz 1353 god. Pia sodalitas navuculatorum Catharensium.Kao što je vidljivo iz objave Kotorske biskupije od 27.12.2018 god.„Bokeljsku mornaricu su sačuvali pripadnici Katoličke crkve i Hrvatskog naroda“, u tekstu navode da:“ taj prefiks pia (pobožna)u bitnome određuje njen karakter kao vjerske bratovštine-institucije koja je poznata samo Crkvi na zapadu“.

Veze Bokeljske mornarice tj Bratovštine kotorskih pomoraca ili Kotorske mornarice sa proslavama zaštitnika grada Kotora sv.Tripuna su neraskidive.Povijest grada Kotora je usko povezana sa poviješću crkve sv.Tripuna i Bokeljske mornarice. Ne može se zamisliti život i razvitak grada Kotora odvojeno od života i razvitka crkve sv.Tripuna i Bokeljske mornarice. Gradska vlast, crkva sv.Tripuna i Bokeljska mornarica tri su glavne komponente koje su kroz dugi niz stoljeća bila odlučujuće za život i razvitak grada Kotora.

Nema nikakvog spora da Crna Gora želi da nominira po drugi put na listu UNESCO-a jednu tradicionalnu katoličku bratovštinu, jer se to kulturno blago nalazi od 2006 god.na teritoriji samostalne republike CG, znači punih 14 godina.Međutim ta nominacija mora da bude zasnovana na povijesnoj i današnjoj istini.U prvom pokušaju nominacije pred UNESCO-om je odbijena u četriri od pet uvjeta i upućena je na ponovnu nominaciju koja se može vršiti svake dvije godine.U planu je da se do 31.03.2020 god. ponovno nominira, ali nažalost prema podacima iz nominacionog formulara, ponovno ne na istini tj 12 st.tradiciji.

Srž tradicije je učestvovanje Bokeljske mornarice u igri kola, procesiji gradom Kotorom, počasnoj straži ispred moćiju sv.Tripuna i drugih svetaca, učestvovanje malog admirala u Lodama (laude-pohvale) prigodom proslave sv.Tripuna, sa biskupovim blagoslovom kola ispred katedrale. Jedino se to kroz 12 stoljeća nije mjenjalo i to je neosporno nematerijalna kulturna baština čovječanstva.Sve ostale funkcije koje je imala BM su ukinute 1811 god.od strane Napoleona. Više puta ponavljanja mantra da je Bokeljska mornarica multikonfesionalna je stoga smiješna, a da tu tradiciju prihvaćaju i učestvuju u njoj i pravoslavci, čini joj posebnu čast.To nije tradicija Crne Gore i nikada neće ni biti(čak su se sa njom počeli preko spotova i sprdati).Crna Gora ima neke druge svoje tradicije koje mi poštujemo, pa stoga tražimo da i ona poštuje našu tradiciju koju 12 stoljeća održavaju Bokelji katolici, u moru pravoslavlja Crne Gore. Niko tu tradiciju ne održava u Crnoj Gori, izuzev Boke kotorske u čijem je sastavu Boka u sklopu Jugoslavije od 1944 god. tj u sklopu nezavisne Crne Gore od 2006 god.

Niko tu tradiciju ne održava ni u Grčkoj, Srbiji, Italiji, Mađarskoj, Austriji, Francuskoj ni Rusiji iako je to svetac kojega sve te nacije slave. Boka kotorska je kroz 12 stoljeća bila u sastavu Bizanta, Duklje, Nemanjića, Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, Venecije, Austrije, Francuske, Rusije, ali nigdje se u nasljednicama tih država ta tradicija osim u Hrvatskoj ne održava.Održava se jedino u Hrvatskoj zato jer su tu tradiciju tamo prenijeli Bokelji Hrvati, živeći u istoj državi do 1992 god., dok nas rat nije rastavio u dvije države. U Splitu se ta tradicija održava već skoro 150 god., Zagrebu skoro 100 god., zatim Rijeci, Puli i Dubrovniku.Ko je održava?Održavaju je isti Bokelji katolici, Hrvati, koji su se propašću jedrenjaka po malo tamo naseljavali.Sve ostale navedene nacije  sv.Tripuna slave na neke druge načine i ni u jednom segmentu slične našoj tradiciji.

Pred Komitetom UNESCO-a za nematerijalnu kulturnu baštinu se zaštićuje tradicija koja se održava u kontinuitetu, da bi se sačuvala za daljnja pokoljenja, a ne kako su kod prve nominacije napisali da se zaštićuje NVO“Bokeljska mornarica-Kotor“, na adresi Trg od kina br.372.Ko je održava i u kojim državama?Održavaju je Bokelji katolici u najvećem broju Hrvati u Crnoj Gori i Hrvatskoj. U Kotoru su Bokeljsku mornaricu obnovili Hrvati 1859 god.i do današnjeg dana su u njoj najbrojniji.

Tu tradiciju nijedan intelektualac iz navedenih zemalja ni jednim slovom nije osporio.Tu tradiciju ne prisvaja ni pravoslavna crkva u Crnoj Gori (srpska ili crnogorska koju Srbi osporavaju).Zar nije čudno da u moru pravoslavlja ovu tradiciju održavaju Hrvati, iako ih po popisu ima 1% u cijeloj CG, a u Bokeljskoj mornarici Hrvata zadnjih 150 god.ima barem 90%.Pravoslavci i razne nacioanalnosti koje učestvuju u održavanju te tradicije, ponavljam svim Bokeljima pričinjava posebnu čast.To je isto kao što je pravoslavcima u SPD “Jedinstvo“-Kotor pričinjavala posebna čast što su u njenom radu učestvovali katolici Hrvati i katolici drugih nacija, pa su čak i biskupa kotorskog imenovali u počasni odbor prilikom 90 god.postojanja društva.

Koje su paralele koje povezuju istorijat Bokeljske mornarice-Kotor i SPD “Jedinstvo“-Kotor, zadnjih 180 god?

Rad Bokeljske mornarice Kotor su obnovili Hrvati Boke kotorske 1859 god., a istu tradiciju Bokelji Hrvati održavaju u Splitu od 1873 god.Prestala je sa radom 1941 god.kada su je zabranili Italijani.Obnovljena je poslije rata, ali ne po tradiciji slavljenja sv.Tripuna nego se od onda počelo „plesati po trgovima grada Kotora“ bez spominjanja „kultne ličnosti i kultnog prostora“.

U članu 2 Statuta Bokeljske mornarice iz 1964 god. piše:“Grb Bokeljske mornarice je crtež starog grada Kotora sa zidinama postavljenim na dlan desne ruke“.Ko god čita taj Statut zapitat će se čije ruke?Pa normalno ruke sv.Tripuna, kojemu su nažalost ponovno tada oni koji su pisali Statut otkinuli ruku.

Ovaj drugi put sastavljeni nominacioni formular, koji se planira poslati UNESCO-u do kraja marta 2020 god. mnogo više podsjeća na pokušaj nominacije Bokeljske mornarice sa tradicijom od 45 god., sa „plesom po trgovima“ i „kultnom ličnosti“. Postoji opravdana sumnja u ispravmost elaborata po kojem je Bokeljska mornarica uključena u Registar kulturnih dobara Crne Gore 2013. god., shodno dokumentaciji koju je sastavila Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Narodni muzej Crne Gore. Treba stoga omogućiti javni uvid u sadržaj tog Elaborata o utvrđivanju kulturne vrijednosti nematerijalnog dobra, koji sigurno postoji u dokumentaciji Bokeljske mornarice Kotor (jer je BM uzela učešće u sastavljanju istog).Ako elaborat nije sastavljen na povijesnoj istini, prije nominacije ga pod hitno treba ispraviti.

Poslije 45 godina zabrane održavanja te tradicije u Kotoru, ponovno se tradicija nastavlja 1990 god.i traje do danas.Iako je bilo zabranjeno održavanje te tradicije, i tokom tih 45 god.,ona se održavala na Tripundan 3.02. igrom kola u čast sv.Tripuna, u crkvenim prostorijama katoličke crkve u Kotoru.Ponovno su je održavali katolici Hrvati, a među njima i jedan od najstarijih današnjih aktivnih članova Bokeljske mornarice-Kotor.

Rad Srpskog pjevačkog društva je započeo 1839 god.,(20 god.prije obnavljanja rada Bokeljske mornarice), a prestao također 1941 god.Obnovljeno je 1992 god.Međutim hor je i u vremenu zabrane pjevao na Uskrs, Božić, sv.Savu i druge crkvene svečanosti, u crkvi sv.Nikole u Kotoru, a među ostalima u njemu su pjevali osim većinskog broja pjevača koji su se izjašnjavali Srbima, i katolici većinom Hrvati, kako vidimo po gore navedenim imenima.

Da ne bi neko zlonamjerno tumačio ovaj tekst, u pomanjkanju argumenata zasnovanih na istini, sastavljenoj na temelju dokumenata pohranjenih u arhivima, ograđujem se od bilo koje politike ili bilo kojeg nacionalnog prebrojavanja, već pišem o stvarnim činjenicama. One se odnose striktno na katoličku tradiciju koju održavaju Bokeljski Hrvati u slavljenju Boga i sv.Tripuna, i na pravoslavnu Srpsku tradiciju također u slavljenju istog Boga i sv.Save u Kotoru.Od svega ostaloga se ograđujem jer nisam kompetentna da o drugim stvarima raspravljam.

Pozivam svu javnost u Crnoj Gori od intelektualaca, do običnog zanatlije da napiše svoj na istini sadržan prosvjed, ako smatra do ovo što sam napisala nije tačno.Pozivam ih da se jave ili neka zauvijek zašute (kako bi svećenik rekao prilikom vjenčanja).

I na kraju na pitanje čija je Bokeljska mornarica najkraći odgovor je da je ona  tradicijsko obilježje svih  Bokeljskih Hrvata katolika bez obzira gdje se nalazili po svijetu, a pripada i katolicima drugih nacija i pravoslavcima koji se toj 12-stoljetnoj tradiciji pridružuju i istu održavaju, što svim Bokeljima čini posebnu čast.

NVO “BOKA KOTORSKA“- KOTOR

Predsjednica prof. povijesti  Marija Saulačić,

doskorašnji savjetnik u Upravi za zaštitu kult.dobara Kotor