Crkva sv. Krševana u Zadru

Sveti Krševan u Zadru je nastarija benediktinska opatija u Hrvatskoj. Godinom osnutka se smatra 986. kada je zadarski prior Majo, u dogovoru sa zadarskim plemićima i ostalim građanima, dopustio da se uz crkvu sv. Krševana podigne novi samostan kako bi se stvorila jedinstvena samostanska cjelina u kojoj bi se mogao održati život redovnika. samostan je mogao opstati zahvaljujući darovnicama i prilozima brojnih plemića, knezova i kraljeva. Među njima je i Petar Krešimir IV. koji je 1067. samostanu dao posjede u Diklu i Pašmanu, a dvije godine kasnije i otok Maun

0

Sveti Krševan u Zadru je nastarija benediktinska opatija u Hrvatskoj. Godinom osnutka se smatra 986. kada je zadarski prior Majo, u dogovoru sa zadarskim plemićima i ostalim građanima, dopustio da se uz crkvu sv. Krševana podigne novi samostan kako bi se stvorila jedinstvena samostanska cjelina u kojoj bi se mogao održati život redovnika. Samostan je mogao opstati zahvaljujući darovnicama i prilozima brojnih plemića, knezova i kraljeva. Među njima je i Petar Krešimir IV. koji je 1067. samostanu dao posjede u Diklu i Pašmanu, a dvije godine kasnije i otok Maun.

Darovnicama su se posjedi u vlasništvu samostana protezali od otoka Mauna do Vrgade, a na kopnu od Nina do posjeda biogradskih opatija. Osim toga, samostan je ostvario pravo i na četvrtinu ribe ulovljene oko otoka Molata i u uvali Telaščica na Dugom otoku te dva lovišta na otoku Vrgadi. Nadalje papa Inocent III. je uzeo samostan sv. Krševana pod svoju zaštitu i potvrdio mu devet crkava s posjedima na kopnu i otocima. Stekavši veliki gospodarski, a i politički ugled pružio je potporu pučanstvu u otporu mletačkoj vlasti. Za rata Ludovika Velikog s Venecijom opat samostana sv. Krševana napušta samostan, a redovnici samostana zauzeli su antimletački stav i opredijelili se za ugarsko-hrvatskog kralja koji im je u znak zahvale, poslije Zadarskoga mira 1358. g., pružao veliku podršku i zaštitu kao čuvarima hrvatskog duha u gradu.

Za vrijeme nadležnosti posljednjeg samostanskog opata Zadranina Petra Kršavića (1420.-1447.) opatija doživljava kulturni procvat. Čak i unatoč činjenici da je do 1459. rad samostan i njegov utjecaj bio zakočen zbog zanemarenosti i uspostave komendatorskog sustava, uspio je ponovno doživjeti procvat. Za to je zaslužan Zadranin Deodat Venier koji je do 1488. nastojao vratiti sjaj samostanu čemu kao dokaz svjedoče i iluminirani kodeksi koje je ostavio (Misal, Evanđelistar, Epistolar i Obrednik). Nakon njegove smrti ponovo se uvodi komendatorski sustavi u kojem je većina prihoda išla za uzdržavanje mletačkih biskupa i kardinala, a manji dio za redovnike.

Značajan iskorak za samostan sv. Krševana je bula pape Benedikta XIII. (30. prosinca 1729.) kojom daje posjede i prihode samostana za Ilirsko sjemenište koje je osnovao nadbiskup Zmajević za odgoj hrvatskog svećenstva.
U samostanu je djelovao i Skriptorij čija se djelatnost možemo pratiti od 986. g. kada je samostan obnovljen i reorganiziran, pa sve do kraja 15. st. odnosno do kodeksa koje je dao izraditi opat Deodat Venier 1480. g. U ispravi od 27. ožujka 1449. g. kojom se inventar samostana predaje na upravu redovnicima prigodom prelaska u komendu, od 53 naslova rukopisnih knjiga, 16 ih označeno kao knjige napisane beneventanom, pismom kojim se, među rijetkima na ovoj obali Jadrana, pisalo u ovom Skriptoriju u kome su nastali i brojni drugi kodeksi za ostale gradove i samostane.

 

Zagovorna mreža za Hrvatsku, facebook status

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.