Nedavno sam se našla na kavi s mojom nećakinjom, mladom liječnicom, koja se udala prije šest mjeseci. Ima 27 godina kao i njen muž, diplomirani ekonomist. Žive u iznajmljenom stanu, oboje rade, a i beba je na putu, već 16. tjedan.
Na moje pitanje, kako je u braku, njenim licem razlio se osmjeh. „Nisam mogla zamisliti da je tako lijepo! Predivno nam je!“ – odgovorila je ushićeno. Nastavile smo razgovor o njihovoj predbračnoj čistoći, jasnoj odluci da po završetku fakulteta žele zajedno živjeti u braku.
Kako ljepotu braka objasniti onima za koje je to „obični list papira koji oni ne trebaju“?
Brak, kao sakrament, je vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti. Za vjernika jedini valjani početak i put zajedničkog življenja. S Božjim blagoslovom, prihvaćajući muža ili ženu kao dar. I zaista nismo više dvoje, nego jedno tijelo. Čin vjenčanja, za razliku od braka „bez papira“ znači baciti sidro na dobro, sigurno tlo. Znači predanje do kraja, sigurnost. Tu pripadam, to je moje mjesto. U takvoj sigurnosti mogu dati sve od sebe.
I da ne bismo pomislili kako je svima na početku braka sve divno i idilično te se vremenom stvari mijenjaju, i ja, nakon skoro 25 godina braka mogu potvrditi da je brak zaista „mrak“ kako vole reći mladi koristeći imenicu mrak u pozitivnom svjetlu. Od srednje škole sam molila Boga za budućeg muža kojeg još nisam niti poznavala. Molila sam mudrost u prepoznavanju prave osobe za mene.
Brak je svjesni odabir stila života sa svim životnim usponima i padovima
Predbračna čistoća pomogla mi je održati jasnoću u svakoj vezi. Uz puno druženja i razgovora u raznim situacijama budućeg muža upoznala sam na fakultetu. Iza nas je 25 godina zajedništva i sedmero djece. Brak nije bajka, nije idila. Brak je svjesni odabir stila života sa svim životnim usponima i padovima. Dinamičan je. Zahtijeva trud. Potrebno ga je njegovati, održavati. Traži toleranciju, prihvaćanje, razumijevanje. Najprije ljubav iz koje crpimo snagu. Svaka osoba može dati svoj maksimum ako se osjeća voljeno, sigurno, zaštićeno. To bismo trebali prepoznati u svome mužu ili ženi, u obitelji.
Dobro je, po mogućnosti, omogućiti mladom bračnom paru da žive sami bez utjecaja roditelja kako bi naučili biti samostalni, osloniti se jedno na drugo i organizirati svoje vrijeme i obaveze kako im odgovara. Preveliko oslanjanje na roditelje (koji u najboljoj namjeri žele pomoći) ne pridonosi izgradnji i jačanju bračnih odnosa među supružnicima. Često može biti i izvor sukoba.
Dinamika današnjeg vremena uglavnom ne dozvoljava podjelu poslova na ženske i muške. Nezadovoljstvo nastaje kada počnemo uspoređivati koliko je tko napravio posla i prigovaramo drugome da ne radi dovoljno. Dnevni naporni ritam na poslu, obaveze oko djece i doma „istresemo“ na svoga muža ili ženu. Osobu koja nam je najvažnija i koju najviše volimo. U međusobnim odnosima potrebno je „ja“ zamijeniti sa „mi“. Mi smo tim, djelujemo zajedno. Ne suparnički, nego supružnički. U mojoj obitelji vikendom napravimo plan tjednih aktivnosti, što trebamo obaviti, tko i kada. Važno je postaviti prioritete. Planiranjem postajemo učinkovitiji i sprječavamo sukobe koji nastaju zbog često banalnih nepredviđenih obaveza.
Voljeti znači prihvaćati i razumjeti
U svakom trenutku potrebno je čuvati dostojanstvo druge osobe i voljeti ju. Voljeti znači prihvaćati i razumjeti. Biti spreman uvijek se mijenjati na bolje. Kao vjerniku u tome me vodi molitva. Osobna i zajednička, obiteljska.
Kako mlade ohrabriti na taj korak? Pozitivnim primjerom, konkretnom podrškom, pružanjem pomoći koja im je potrebna. Velika je odgovornost društvene zajednice koja treba prepoznati vrijednost obitelji u kojoj stasaju djeca kao odgovorni pojedinci, budući radnici, porezni obveznici. Naša zajednička kršćanska dužnost je ohrabriti i pomagati mlade obitelji da stasaju u zdrave, stabilne temelje društva.
Mlade osobe trebaju radna mjesta, fleksibilno radno vrijeme, vrtiće i dobre škole za svoju djecu. Problem o kojem se ne govori dovoljno je raspolaganje novcima. Ako sami nismo naučili kako racionalno planirati potrošnju, nećemo ni kada imamo obitelj znati raspolagati novcima. Minusi na računima, krediti koje olako uzimamo svaki dan svjedoče lošem planiranju financijske slike i uvlače nas u sve veće probleme. Važan zadatak svakog odgovornog društva je educirati mlade kako raspolagati novcima. Kroz dobru poreznu politiku, edukacije, obiteljske ulaznice i popuste te razne druge načine motivirati roditelje da se hrabro odlučuju imati djecu. Biti potpora u odgojnim segmentima.
Na svima nama je ponuditi perspektivu mladim obiteljima.