Što se dublje ulazi u okolnosti i činjenice vezane uz blaženog Alojzija, potvrđuje se ona sigurnost koju su vjernici očitovali u trenutku njegova pastirskoga služenja, njegova izvrgavanja sramoti, njegova sužanjstva i preminuća. Vjernička je to sigurnost, osjećaj za svetost koju Crkva živi kao svoj dodir i blizinu s Bogom što ne vara. Vjernički se puk nije dao zavarati tada niti ga se danas može prevariti. Iz dana u dan događaji potvrđuju da promicatelji neistine pokazuju svoje pravo lice i da laž nema trajnost.

Poznato je da su najveći sveci oni s najviše protivljenja, osporavanja. U tu skupinu ulazi i naš Blaženik, i njegova kanonizacija. Hoćemo li se obeshrabriti, bezutješno rastužiti, razbjesniti, uzvratiti sličnom mjerom? Nipošto! Mi smo narod svetaca i mučenika, suradnici Istine. Ne želimo ni na koji način postati suradnici Zloga. Želimo biti i ostati suradnici Boga Dobrote i Ljubavi. Naša je utjeha: Povijest Crkve, i nauk svetaca, piše: ‘Iskustvo nas uči da se nadati većem plodu ondje – gdje je mnogo protivština’ (sv. Ignacije Loyola).

Tvrd je ovo govor i tko ga može razumjeti. Dio je to Isusova govora na gori koji je mnoge zbunio, mnoge udaljio od Isusa, a samo mala skupina bila je spremna na novi izazov života. Isusove zapovijedi nisu nikada naredba…

Oslonjenost na vodstvo blaženoga Alojzija malo-pomalo pročišćuje. On nije oprao ruke od života, od potreba ljudi; on je mnogima – evanđeoski rečeno – oprao noge u njihovim tjeskobama, unio sigurnost i pružio što je mogao. Stepinčevska ljubav, jer joj je izvor u Kristu, pročišćuje hrvatsko društvo.

Euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj, “Stepinčevoj” katedrali predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, u utorak 7. veljače 2017. godine, započela je trodnevnica uz proslavu blagdana blaženog Alojzija Stepinca. Homiliju je biskup Gorski započeo pitanjem – što je čovjek,…

“Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta… Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” Ove evanđeoske riječi možemo shvatiti kao pohvalu…

Kad bi ljudi pisali blaženstva, drugačije bi ih sastavili. Zapravo, već su ih i sastavili: blago bogatima, lijepima, zdravima, snažnima, onima koji rade što hoće (ili ne rade ništa); blago onima koji malo rade, a imaju masne dohotke; blago bezobzirnicima…

Današnja čitanja, osobito prvo, podsjećaju nas na Božićnu liturgiju. Narod u tami svjetlost vidje veliku. Svjetlo je jedno od najpotrebnijih stvari za život. Svjetlo je život i radost. Čitanja nam ukazuju istinsku svjetlost, koja donosi život i radost, sadrži u…

Možemo zuriti u hostiju tjelesnim očima, možemo je držati na ruci ili jeziku a da se ništa ne dogodi ako su oči duše zamračene grijehom. Naprotiv, ako prepoznamo Isusa onda kličemo od radosti što smo ga prepoznali i što je on prepoznao nas kao svoje.

Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga krsti. Tu na rijeci Jordan događa se ponovni susret Proroka i Proricanog kao u Gorju u gradu Judinu u susretu Marije i Elizabete. Prvi susret bio je preko majki, a drugi…