Ako se nešto treba priznati Isusovim sugovornicima, onda je to domišljatost u postavljanju pitanja. Ona nisu bila jednostavna, ali su Isusovi odgovori na njih dragocjeni i u biti jednostavni, baš kakva istina i jest. Ono što je smišljala zbiljska želja…
U evanđelju četvrte korizmene nedjelje slušamo kako je Isus ozdravio slijepca od rođenja. Isus ulazi u život ovoga slijepca od rođenja i traži od njega suradnju da bi progledao, ne zato jer ga Isus ne bi mogao iscijeliti samo riječju…
Riječima: „Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel“, počelo je teći vrijeme najavljeno po proroku Izaiji. Proroštvo je najavljeno – čak 600 god. prije Emanuelovog rođenja – i iščekivanje je započelo. Čekao se dolazak Mesije…
“U zadnje se vrijeme u nas ponovno vodi rasprava o bolnoj temi pobačaja, nužno se suočavajući s pitanjem kada počinje ljudski život, što je osoba, koje vrijednosti treba štititi. U svemu je važno ne previdjeti polazište, a ono je u…
Obraz, lice, ono što čovjeka definira, određuje. Po licu ili obrazu sudimo drugim ljudima. Imati čist obraz znači: biti pošten, ispravan, ponosan, čovjek od riječi, onaj kome se vjeruje. Obraz je ogledalo nutrine, srca, intime, čovjekove biti. Isus na brdu…
Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan. Je li Isusu bila potrebna pustinja, post, molitva i na kraju kušnja? Time nam pisac Luka želi istaknuti uz Isusovo Božanstvo i pravu ljudsku narav. Kao i svaki čovjek osjećao je strah…
Što se dublje ulazi u okolnosti i činjenice vezane uz blaženog Alojzija, potvrđuje se ona sigurnost koju su vjernici očitovali u trenutku njegova pastirskoga služenja, njegova izvrgavanja sramoti, njegova sužanjstva i preminuća. Vjernička je to sigurnost, osjećaj za svetost koju Crkva živi kao svoj dodir i blizinu s Bogom što ne vara. Vjernički se puk nije dao zavarati tada niti ga se danas može prevariti. Iz dana u dan događaji potvrđuju da promicatelji neistine pokazuju svoje pravo lice i da laž nema trajnost.
Poznato je da su najveći sveci oni s najviše protivljenja, osporavanja. U tu skupinu ulazi i naš Blaženik, i njegova kanonizacija. Hoćemo li se obeshrabriti, bezutješno rastužiti, razbjesniti, uzvratiti sličnom mjerom? Nipošto! Mi smo narod svetaca i mučenika, suradnici Istine. Ne želimo ni na koji način postati suradnici Zloga. Želimo biti i ostati suradnici Boga Dobrote i Ljubavi. Naša je utjeha: Povijest Crkve, i nauk svetaca, piše: ‘Iskustvo nas uči da se nadati većem plodu ondje – gdje je mnogo protivština’ (sv. Ignacije Loyola).
Tvrd je ovo govor i tko ga može razumjeti. Dio je to Isusova govora na gori koji je mnoge zbunio, mnoge udaljio od Isusa, a samo mala skupina bila je spremna na novi izazov života. Isusove zapovijedi nisu nikada naredba…
Oslonjenost na vodstvo blaženoga Alojzija malo-pomalo pročišćuje. On nije oprao ruke od života, od potreba ljudi; on je mnogima – evanđeoski rečeno – oprao noge u njihovim tjeskobama, unio sigurnost i pružio što je mogao. Stepinčevska ljubav, jer joj je izvor u Kristu, pročišćuje hrvatsko društvo.
