“Niti jedna fotografija, video snimak, niti članak, ne mogu dočarati ozračje i veličanstvene procesije koje u Velikom tjednu, uoči blagdana Uskrsa, prolaze srednjovjekovnim ulicama grada Korčule. Dugu tradiciju procesija koju stoljećima (od 1301.) njeguju i čuvaju od zaborava bratovštine Svih…
… nego sam joj hladno rekao da ću, budući da sam jedan od najboljih u tom poslu, osobno izvršiti abortus. Tako je i bilo. Kako to izgleda prekinuti život svome vlastitom djetetu? Bilo je aseptički i u skladu sa zahtjevima…
Došlo je vrijeme, a ono je koliko vidimo vrlo kratko, kada treba otvoreno govoriti o strahoti zla i tame koja se nadvila nad ovaj svijet, vjerujem, većim djelom i zbog naše krivnje. Jer kao što jednom reče don Amorth –…
O svom odlasku u Indiju, Majka Terezija je 1929. godine napisala na hrvatskom pjesmu Oproštaj, čiji tekst se može vidjeti u njenoj spomen-kući u Skoplju. OPROŠTAJ Ostavljam milu kuću I dragi zavičaj. U Bengaliju idem vruću, U daleki kraj. Ostavljam…
Moj je život tekao s liječničkim slušalicama, kretanjem po bolničkim sobama, brigom za male bolesne Međimurce i radom za pisaćim stolom. To je dalo smisao mom življenju. Sada je vrijeme da se osvrnem unatrag i učinim sažetak – riječi su…
Svatko od nas teži tome da bude što bolji roditelj svom djetetu. Svako dijete je individua i svaki odnos između roditelja i djeteta je različit pa vrlo često nema smisla slijepo se držati nekih univerzalnih savjeta. Ipak, postoje neka „pravila“…
Nedavno sam shvatio, kada mi je Gospodin Isus pokazao, kako teško može čovjek sagriješiti grijehom propusta; ne držeći obećanja dana na djetetovom krštenju, ne dovodeći Mu djecu, ne učeći ih molitvama, ne govoreći im o Bogu, a osobito ne dovodeći…
Dok sam tako stajala i promatrala prolaznike, pažnju mi je na neki osobit način privukla jedna slučajna prolaznica – mama, koja je držala za ruku svoju kćerku i to što me na osobit način dotaklo bilo je držanje te žene!
Najveća prevara je kad je između dvoje ljudi topao tanjur juhe jedina toplota koja postoji.
Kao da je srce za nešto drugo stvoreno!? Sva svrha srca je u tome da se nesebično potroši. Ono je kolodvor koji živi dokle god ima susreta, dokle god se prolazi njime, čeka, strepi, moli, tuguje, odmara u bezbrižnom promatranju raznobojnih vlakova koji prolaze njime. Kad nestane susreta, kad vlakovi prestanu stizati i odlaziti, kad nestanu s njega glasovi, tad kolodvor zamire. Postaje pust. Tmuran. Oko njega se počnu motati sumnjivi likovi zlokobna izgleda.
