Nad dubokim obzorjima juga, zarumenjene večeri. Spokojne ure umiruju more šapatom duboko tonući u san.

U pustim sumračjima mrmljaju jedrenjaci u vjetru.

2. prosinca, 1999. Sve je bijelo, bijelo, potpuno bijelo…

1999. Rijetko se vidimo – moj prijatelj i ja.

Knjiga je namijenjena: učenicima osnovnih i srednjih škola, studentima, nastavnicima i profesorima, ribičima, planinarima, raftingašima, izletnicima, putnicima i avanturistima, svima kojima ljepota i značaj hrvatskih rijeka leži na srcu, za sve ljubitelje prirode, ekologe i biologe.

Žaluje jedan pustinjak za Uskrslim jutrima mirisnim cvatom zelenih agava…

U samoći svetohraništa Svetac sam moli k’o djetešce u kolijevci za cvat tvoje duše Uskrsla Krista.

Dječjim sam očima gledao na vrh stupa, u svijetlom obasjanu crnu zastavu. Promatrao sam je i iz nje očekivao spas i sreću.

1999. g. Dan… Veseo dan! Vesele duše ljudi!

1999. g.   Umoran sam… Gledam staklastim očima u prazno jutro i čekam da ga Netko ispuni…