Saša Stanković: Popušio sam mladost
~Popušio sam mladost negdje na nekoj čuki, promrzao, glumeći da me nije strah. Bili smo po dvojica, trojica, iza porušenih stabla ili u rupi, najudaljenije što se od života moglo biti. Padalo je lišće po nama, padao je snijeg, kiša…