Zapeo sam u jarku. Jaka kiša preplavljuje ceste. Nije se dalo stići do mosta. Vratih se do ceste, susretoh štrajkaše. Transparenti, bučni glasovi. Vika, strka, metež. To je bilo davno, prije nekih dvadesetak godina… Nekada su ih bile pune novine,…

Vidiš onoga mladića tamo. Jede na travi. Sjedi. Spava. Ne izjeda ga ništa. Nije nazebao. K’ o oni tamo tamburaši, kad na njih počne ludi dirigent vikati. Ljepše je mladiću na travi. Spokojniji je. Puno je mirniji svod iznad njegove…

S radošću vam predstavljamo tri izabrane pjesme naše istaknute pjesnikinje i spisateljice Danice Bartulović. Do sada joj je objavljeno 17 knjiga poezije, Izabrane pjesme, knjiga proze, radio drama. Zastupljena je u nizu zbornika i antologija, istaknuta je haiku pjesnikinja. CVJETOVE…

Tražio sam Snagu… I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile. Tražio sam mudrost… I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti. Tražio sam bogatstvo… I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi….

Ne propusti ljubiti da bi mogao biti. Budi, da bi mogao moći. Činiti drugima kao što Bog čini tebi: da i drugi pronađu smisao u Ljubavi. Toliko koliko ljubiš, toliko jesi i toliko ćeš jedino doista i biti… TANTUM QUANTUM…

Vaza s cvijećem. Pala je ispod stola. Usporene sjene, svježe, bijelo okrečeni zidovi. Prostor, tihi šum onemoćalog srca, vrijeme, mozaik duše jednog Jadnika. Uputio je svoj mutni pogled u kut, kroz tamu i miris lelija, u Golgotu i križ začađen…

Bdijela si. Trpjela. Opraštala. Voljela. Ah, što si samo voljela… Hvala Ti. Skromni čovječe. Mirisni cvijete. Tihi sanjaru. Na svakom zagrljaju na pragu. Molitvi. Brizi. Lijepoj riječi. Hvala Ti. Za božićna, uskršnja jutra. Zornice, u kojima si radošću ispunjala naša…

Predstavljamo vam pet pjesama i jednu crticu pjesnikinje i naše suradnice Slavice Mustapić. Pjesnički put započinjemo plamenom, jer kao što svijeća živi samo ako sagorijeva, tako i poezija, živi ako izgori u izgovorenoj riječi ili utisnuta tintom na papir u…

O svom odlasku u Indiju, Majka Terezija je 1929. godine napisala na hrvatskom pjesmu Oproštaj, čiji tekst se može vidjeti u njenoj spomen-kući u Skoplju. OPROŠTAJ Ostavljam milu kuću I dragi zavičaj. U Bengaliju idem vruću, U daleki kraj. Ostavljam…

Kao da je srce za nešto drugo stvoreno!? Sva svrha srca je u tome da se nesebično potroši. Ono je kolodvor koji živi dokle god ima susreta, dokle god se prolazi njime, čeka, strepi, moli, tuguje, odmara u bezbrižnom promatranju raznobojnih vlakova koji prolaze njime. Kad nestane susreta, kad vlakovi prestanu stizati i odlaziti, kad nestanu s njega glasovi, tad kolodvor zamire. Postaje pust. Tmuran. Oko njega se počnu motati sumnjivi likovi zlokobna izgleda.