1999. Rijetko se vidimo – moj prijatelj i ja.

Žaluje jedan pustinjak za Uskrslim jutrima mirisnim cvatom zelenih agava…

U samoći svetohraništa Svetac sam moli k’o djetešce u kolijevci za cvat tvoje duše Uskrsla Krista.

Dječjim sam očima gledao na vrh stupa, u svijetlom obasjanu crnu zastavu. Promatrao sam je i iz nje očekivao spas i sreću.

1999. g. Dan… Veseo dan! Vesele duše ljudi!

1999. g.   Umoran sam… Gledam staklastim očima u prazno jutro i čekam da ga Netko ispuni…

1999. g. Noć. Stalna noć u labirintu bezbrojnih tunela, bezbrojnih otvora.

1999. g. Slušamo… Tik – tak, tik – tak…

1999. g. Dvije sjene Crne od sunca.