Starac i Netko

0

cf77dd3ef3a3d55643cc15114d07e131

1999. g.

 

Umoran sam…
Gledam staklastim očima
u prazno jutro
i čekam da ga Netko ispuni…

Noge mi drhte,
koljena strahom prožeta
i ruke oslonjene na prosjački štap,
Nekoga čekaju.

Nemirne, sijede vlasi
sva čula uprežu,
zadnjim se snagama pridižu
poznanika nepoznanstva vidjeti.

Stiže…, evo ga…

Sa zelenih poljana
i hladnih vrutaka
ponosan, gotovo oholo
Netko korača.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.