Biram DOBRO

… jer BUDUĆNOST nema drugo IME!

Poezija

Poezija

Dražen Zetić: Gorčina kruha

 Gorčina kruha   Svilenkaste niti kudjelje ostarjelih užara. Izraubani koferi s mračnih tavana. Posavina. Ljupka k’o raskošna boja bademova cvijeta. Bezazlena bijela janjad na prostranim ozenjelim poljima. Napaćena. U nadnici zidara, prigušenim jecajima molitvenika u drhtavim rukama. Vjekovima istkana u…

Poezija

Fra Zvonko Benković: Večernja molitva

Večernja molitva Bože dragi, sad budi dobar i čuj sve što ti želim reći. Ti znaš kako je kod nas u kući, brate dodijalo, i zato te molim da nam daš još malo snage, još malo strpljivosti da sve izdržimo…

Poezija

Čuješ li me

Čuješ li me moj dobri anđele, nisam ti odavno ništa govorio, znam da sve vidiš i čuješ, da razumiješ svaki moj uzdah, a kamoli sve ono što se nakupilo na duši. Boli, o tome ti ne moram ni pričati ne…

Poezija

Dragi moj Anđele

Dragi moj Anđele večeras bih te molio samo jedno da budeš blizu svim bolesnima i malenima, svima onima kojima je potrebna dodatna snaga da bi izdržali i ovu noć i sve izazove koji su pred njima, svu neizvjesnost koja ih…

Poezija

Fra Zvonko Benković: Upali svijeću

Upali svijeću Kad ponestane riječi, a duša osjeća da treba moliti upali svijeću da istopi sav teret koji se nakupio u srcu da progovori o svemu što boli, o svemu što nedostaje, što se u suzama nakupilo što samo Bog…

Poezija

Koje su boje vaše oči?

Koje su boje vaše oči? Ono najvažnije uvijek se događa u prostoru između očiju čiji su se pogledi susreli. I zbog toga nije dobro gledati mimo očiju onih s kojima čovjek živi, s kojima se susreće. Nije dobro propuštati neponovljive…

Poezija

Dražen Zetić: Pismo učitelju!

Generacije. Ljudi iz raznih ulica, raznih dana! Melodije s nečijih usnih harmonika… životi potopljeni poput starih brodova… I eto… sjećam se učitelja. Negdje prijepodne, prije nekih dvanaestak godina. Zorom sjedim na zidinama gradine, i crtam bojicama panoramu rodnoga grada, rodne…

Poezija

Dražen Zetić: A tebe nema

Jutarnja magla ovijena je grimizom sunca Jutarnja magla komeša se u ponoru dubine A tebe nema moje misli će usahnuti poput lišća A tebe nema kao i prvog siječanjskoga snijega što ga žamor  u sjenama otapa i što luta otkucajima…