Jutra u boli Rasulo se inje, dugim noćima. Razlomljeni kipovi Gospa, nagi korpusi Krista bez ruku. Pali su s nekog oronula zida, dotrajale vitrine, kabasasta smeđa kredenca. Jutra u boli, kao rani pjev pijetlova, zaleđeni plugovi u izbrazdanim rukama, taru posavske…
Gorčina kruha Svilenkaste niti kudjelje ostarjelih užara. Izraubani koferi s mračnih tavana. Posavina. Ljupka k’o raskošna boja bademova cvijeta. Bezazlena bijela janjad na prostranim ozenjelim poljima. Napaćena. U nadnici zidara, prigušenim jecajima molitvenika u drhtavim rukama. Vjekovima istkana u…
Zbirka pjesama „Afrika“ Tomislava Marijana Bilosnića prošle godine objavljena u Salamanci u Španjolskoj, u prijevodu dr. sc. Željke Lovrenčić, izazvala je pozornost recentne kritike u hispanskome svijetu. O „Africi“ se pisalo u više španjolskih dnevnih novina, kao što su „La…
Večernja molitva Bože dragi, sad budi dobar i čuj sve što ti želim reći. Ti znaš kako je kod nas u kući, brate dodijalo, i zato te molim da nam daš još malo snage, još malo strpljivosti da sve izdržimo…
Čuješ li me moj dobri anđele, nisam ti odavno ništa govorio, znam da sve vidiš i čuješ, da razumiješ svaki moj uzdah, a kamoli sve ono što se nakupilo na duši. Boli, o tome ti ne moram ni pričati ne…
Dragi moj Anđele večeras bih te molio samo jedno da budeš blizu svim bolesnima i malenima, svima onima kojima je potrebna dodatna snaga da bi izdržali i ovu noć i sve izazove koji su pred njima, svu neizvjesnost koja ih…
Upali svijeću Kad ponestane riječi, a duša osjeća da treba moliti upali svijeću da istopi sav teret koji se nakupio u srcu da progovori o svemu što boli, o svemu što nedostaje, što se u suzama nakupilo što samo Bog…
Koje su boje vaše oči? Ono najvažnije uvijek se događa u prostoru između očiju čiji su se pogledi susreli. I zbog toga nije dobro gledati mimo očiju onih s kojima čovjek živi, s kojima se susreće. Nije dobro propuštati neponovljive…
Razgovor jeruzalemskih žena želja za ponovnim susretom kao da se bori s nama, jer ne možemo prihvatiti tišinu koja ne da mira, bol koja ne prolazi, suze koje ne možeš isplakati, teret koji ne popušta, nemoć koju ne možeš opisati….
Generacije. Ljudi iz raznih ulica, raznih dana! Melodije s nečijih usnih harmonika… životi potopljeni poput starih brodova… I eto… sjećam se učitelja. Negdje prijepodne, prije nekih dvanaestak godina. Zorom sjedim na zidinama gradine, i crtam bojicama panoramu rodnoga grada, rodne…
