Kotor počiva u ljušturi zidina s masivom modrikastih planina iza leđa i čuva misao o vrijednosti prošloga. O tome je veliki Tin rekao: pjesnici su povjesnici. Zar umjetnici fotografije to nisu? Kotor na dubokoj zaljevskoj usni kao kruna prostora sakralnoga i profanoga hrvatskoga sjećanja glavni je lik na ovim likovnim zapisima.

Oni poput svetih ikona i kipova ukazuju na stvarnost koja nadilazi čovjeka. Oni su trajna pozivnica da se čovjek zaustavi u žurbi, zastane i vidi gdje je i kamo ide. “Kipeci” su tu da mu ukažu na pravi smjer, da ga ohrabre, da mu daju sredstva kako se kretati životnim putem. Zato “kipeci” uglavnom na poleđini imaju molitve sa zazivima svetima i Bogu za pomoć.