Tematski sakralni opus Mirjane Nikolić dokazuje da umjetnost može biti ekumenizam. On ekumenizmu daje konkretnost, čini ekumenizam vidljivijim, omogućuje mu da bude cjelovitiji, svestraniji i obuhvatniji, dariva mu emocionalnu snagu da oslovi čovjeka, da ga posredstvom kolažnih ikona svetaca kao nositelja Božje stvarnosti u svijetu oslobodi od tragične ravnodušnosti prema vlastitome Stvoritelju, koja, čini mi se, poput epidemije zahvaća suvremena društva.

Rodonačelnik baroknog stila u kiparstvu sjeverne Hrvatske pojavljuje se krajem 17. stoljeća u Zagrebu, a po brojnosti sačuvanih djela i kvaliteti oblikovanja zauzima vodeće mjesto na kiparskoj ljestvici tog vremena. Uz djela iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt, koji ima najveći broj Komersteinerovih djela, te drugih muzeja, postav izložbe čini ukupno 90-ak izložaka.

Kotor počiva u ljušturi zidina s masivom modrikastih planina iza leđa i čuva misao o vrijednosti prošloga. O tome je veliki Tin rekao: pjesnici su povjesnici. Zar umjetnici fotografije to nisu? Kotor na dubokoj zaljevskoj usni kao kruna prostora sakralnoga i profanoga hrvatskoga sjećanja glavni je lik na ovim likovnim zapisima.

Oni poput svetih ikona i kipova ukazuju na stvarnost koja nadilazi čovjeka. Oni su trajna pozivnica da se čovjek zaustavi u žurbi, zastane i vidi gdje je i kamo ide. “Kipeci” su tu da mu ukažu na pravi smjer, da ga ohrabre, da mu daju sredstva kako se kretati životnim putem. Zato “kipeci” uglavnom na poleđini imaju molitve sa zazivima svetima i Bogu za pomoć.