Za jedan zub (priča o beskućnicima)
Vi, koji ćete izronuti iz bujice u kojoj smo potonuli mi, sjetite se, kada budete govorili o našim slabostima, i mračnog vremena kojemu ste izmakli.
Vi, koji ćete izronuti iz bujice u kojoj smo potonuli mi, sjetite se, kada budete govorili o našim slabostima, i mračnog vremena kojemu ste izmakli.
Danijel Deverić je crtač! Rafinirana tehnika i čistoća kojom odišu njegovi radovi svjedoče nam njegovu ljubav prema crtanju. Portreti koje ovdje izlaže crtani su u tehnici olovke koju je Danijel Deverić sjajno savladao i podredio idejama koje nastoji svojim radom…
U odsjajima mora, lunarnoj kartografiji posrebrnih maslinika, molskih međuslovlja tišina… Biserja. Rasvanula u blagim bojama skamenjenih obrisa primorskih čarolija, divovskih kestena. Raznoliki oblici perli, algi, zvijezda, korala, palastura s dalekih obala jugoistočna Mediterana, odaju učestale odraze mijena zlaćahna Sunca i…
Davne 1672. godine dao je grof Ivan IV. Drašković postaviti od dvorca u Klenovniku do hodočasničke kapele sv. Volfganga (Bolfnika, Vuka) u Vukovoju, petnaest kamenih postaja/pilova s prizorima otajstava svete krunice. Cestom koja se uzdiže među zelenim zagorskim bregima hodočasnici…
Tematski sakralni opus Mirjane Nikolić dokazuje da umjetnost može biti ekumenizam. On ekumenizmu daje konkretnost, čini ekumenizam vidljivijim, omogućuje mu da bude cjelovitiji, svestraniji i obuhvatniji, dariva mu emocionalnu snagu da oslovi čovjeka, da ga posredstvom kolažnih ikona svetaca kao nositelja Božje stvarnosti u svijetu oslobodi od tragične ravnodušnosti prema vlastitome Stvoritelju, koja, čini mi se, poput epidemije zahvaća suvremena društva.
Zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac imao je velike planove s Marijom Bistricom, želeći da to hodočasničko mjesto u Zagorju postane mjesto duhovne i moralne obnove hrvatskoga naroda. „Moja je želja da svetište Majke Božje Bistričke postane hrvatsko narodno svetište“.
Rodonačelnik baroknog stila u kiparstvu sjeverne Hrvatske pojavljuje se krajem 17. stoljeća u Zagrebu, a po brojnosti sačuvanih djela i kvaliteti oblikovanja zauzima vodeće mjesto na kiparskoj ljestvici tog vremena. Uz djela iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt, koji ima najveći broj Komersteinerovih djela, te drugih muzeja, postav izložbe čini ukupno 90-ak izložaka.
Kotor počiva u ljušturi zidina s masivom modrikastih planina iza leđa i čuva misao o vrijednosti prošloga. O tome je veliki Tin rekao: pjesnici su povjesnici. Zar umjetnici fotografije to nisu? Kotor na dubokoj zaljevskoj usni kao kruna prostora sakralnoga i profanoga hrvatskoga sjećanja glavni je lik na ovim likovnim zapisima.
Oni poput svetih ikona i kipova ukazuju na stvarnost koja nadilazi čovjeka. Oni su trajna pozivnica da se čovjek zaustavi u žurbi, zastane i vidi gdje je i kamo ide. “Kipeci” su tu da mu ukažu na pravi smjer, da ga ohrabre, da mu daju sredstva kako se kretati životnim putem. Zato “kipeci” uglavnom na poleđini imaju molitve sa zazivima svetima i Bogu za pomoć.