Četnički pokolji u Dalmaciji: Nekoliko katoličkih svećenika živo oderano!
Prije 78 godina izvršilo se jedno od najbrutalnijih pokolja tijekom 2. svjetskog rata na području Dalmacije. O tom se stravičnom masakru nad Hrvatima Dalmacije ne samo da se jako dugo šutjelo, nego ga se čak htjelo pripisati Hrvatima (ustašama),a taj je mit živio sve do 90-ih godina kada se tek otvoreno počelo pričati da su to napravili četnici
Prije 78 godina izvršilo se jedno od najbrutalnijih pokolja tijekom 2. svjetskog rata na području Dalmacije. O tom se stravičnom masakru nad Hrvatima Dalmacije ne samo da se jako dugo šutjelo, nego ga se čak htjelo pripisati Hrvatima (ustašama),a taj je mit živio sve do 90-ih godina kada se tek otvoreno počelo pričati da su to napravili četnici.
Prema riječima mještana, u zabiokovskim selima Rašćane, Kozica, Dragljane i Župa stradalo je 270 nevinih žrtava, dok službeni podatci navode 141 žrtvu, a među njima i tri katolička svećenika (kozički fra Ladislav Ivanković, rašćanski don Ivan Čondić i župski don Josip Braeonović). Četnici navode kako su ubijali sve muškarce od 15 godina na više, a u samoj Kozici zapaljeno je 397 kuća i staja te oko 85 posto objekata.
O najkrvavijem danu novije vrgoračke povijesti i jednom od najbrutalnijih četničkih zločina tijekom 2. Svj. rata četnik Petar Bačević piše u svom izvješću Draži Mihailoviću: „Vratio sam se s puta po Hercegovini. Četiri naša bataljuna, oko 900 ljudi krenuli su 30. augusta preko Ljubuškoga, Imotskog i Podgore i izbili kod Makarske, na more. Sedamnaest sela spaljeno, 900 ustaša ubijeno, nekoliko katoličkih sveštenika živo oderano. Prvi put posle sloma poboli srpsku zastavu u more i klicali kralju i Draži. Naši gubici minimalni.“