Citati pape Benedikta XVI.

0

“Bog, koji je postao Jaganjac, poručuje čovjeku da je svijet spasio Raspeti, a ne oni koji su ga raspeli. Svijet je otkupljen Božjom strpljivošću, a razoren čovjekovom nestrpljivošću.” – Ustoličenje, 24.4.2005.

“Mladi moraju osjetiti da ih Crkva ljubi. Tako će u Crkvi moći doživjeti prijateljstvo i ljubav koje Gospodin gaji prema njima, shvatit će da su istina i ljubav jedno te isto i naučiti i sami ljubiti Gospodina i imati povjerenja u njegovo tijelo koje je Crkva.” – Govor, 30.5.2005., Talijanska BK

“Trpljenje je put preobrazbe i bez trpljenja ništa se ne može preobraziti.” – 25.7.2005., Aosta

“Kršćanstvo nam daje radost, kao što i ljubav daje radost. Ali ljubav uvijek podrazumijeva i samoodricanje… Istinska se radost razlikuje od zadovoljstva, ta radost raste, zrije u trpljenju i u zajedništvu s Kristovim križem. Samo tu se rađa prava radost vjere.” – 25.7.2005., Aosta

“Pod teretom rada lice ponekad obliju suze: nije lako sijati, a uz to i sjetva će možda biti beskorisna i neuspješna. No, kada dođe obilna i radosna žetva, otkriva se da je pretpljena patnja bila plodonosna.” – Kateheza, 17.8.2005.

“Sloboda ne znači uživati u životu, držati se apsolutno samostalnim, nego se ravnati prema mjeri istine i dobra kako bismo na taj način i sami postali istiniti i dobri.” – 20. svj.dan mladih, 2005.

“Istinska se radost često skriva iza malih stvari i postiže se vršenjem svakodnevnih obveza duhom služenja.” – 24.10.2005., govor hodočasnicima.

“Punoljetna i zrela vjera je ona koja je najdublje ukorijenjena u prijateljstvo s Kristom. To nam daje kriterij da razlikujemo između istinoga i pogrešnoga, između prijevare i istine. Toj vjeri moramo omogućiti da dozrijeva, k toj vjeri moramo voditi stado Kristovo.”

“Mislim da je za samu Crkvu bilo vrlo važno da nakon jedne velike aktivnosti dobije i vidi lekciju muke, da se Crkvu može voditi i po muci i da ona upravo po muci postaje zrela i životna.” –  Iz knjige „Svjetlo svijeta“ – osvrt na posljednje dane pape Ivana Pavla II.

“Tako me u mojemu životu s jedne strane uvijek pratila tema Krista kao živoga, prisutnoga Boga, Boga koji nas ljubi i liječi patnjom, a s druge strane i tema ljubavi – sa sviješću da je to ključ kršćanstva, da ga se mora iščitavati odatle.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta”.

“Ponekad sam, dakako, zabrinut i pitam se hoću li čisto fizički sve to moći izdržati. Putovanja su uvijek zahtjevna. Tremu zapravo nemam, jer je sve dobro pripremljeno. Zatim, znam da sada ne govorim za sebe samoga, nego da sam jednostavno tu za Gospodina – i da ne moram razbijati glavu hoću li dobro izgledati ili naići na odobravanje i tomu slično. Činim ono što mi je naloženo, svjestan da se to događa za onoga Drugoga i da ovaj Drugi jamči za mene.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta” o putovanjima.

“Ako hoćemo da u svijetu nešto pođe naprijed, onda je to moguće samo polazeći od mjerila onoga Boga koji kao zbiljnost dolazi k nama. Euharistija može tako oblikovati ljude da nastane nešto novo.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta”.

Zašto je Isus došao na zemlju? “Da postanemo prikladni za Boga i tako mognemo ući u istinski, vječni život. On je doista došao da upoznamo istinu. Da mognemo dodirnuti Boga. Da nam otvori vrata. Da nađemo život, stvarni život, koji više nije podložan smrti.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta”.

“Moramo pokazati – ali i živjeti – istinu da beskonačnost koja je čovjeku potrebna, može doći samo od Boga, da je Bog naša prva nužnost kako bismo mogli odoljeti nevoljama ovoga vremena.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta”.

“Velika su putovanja bila važni susreti s raznim kulturama i imaju svoj trajan učinak: ona nisu bila nikakav show… Posvuda je to bio susret Crkve sa samom sobom, a stoga i susret s Gospodinom tako da je Crkva postala svjesna same sebe pred Gospodinom i postala je svjesna da dolazi od Gospodina.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta”.

Što Isus želi od nas? “Hoće od nas da mu vjerujemo. Da dopustimo da nas On vodi. Da s njime živimo. I da mu tako sve više postajemo sličniji, a time i ispravniji.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta”.

“Kršćanski blagdani su više od slobodnog vremena i stoga su neizostavni: u njima, ako otvorimo oči, susrećemo onoga Posve-Drugoga, korijene naše povijesti, praiskustva čovječanstva i po njima vječnu ljubav, koja je istinski čovjekov blagdan.” – Iz knjige “Božji sjaj u našem vremenu”.

“Samo od svjetla utjelovljenoga Boga možemo uvijek iznova paliti svijeće ljudskosti koje mračnome svijetu daju nadu i radost… na svjetlu Kristovu paliti svjetlo nove ljudskosti, svjetlo ljubazne pozornosti prema progonjenima, siromašnima, malenima.” – Iz knjige “Božji sjaj u našem vremenu”.

“Trpljenje je nužno ovjeravanje istine, ali samo istina daje trpljenju smisao.“ Iz knjige „Božji sjaj u našem vremenu.”

“U Kristovu smo zagrljaju privučeni jedni k drugima. Usađeni smo u jednoga Krista, i po tome i mi uzajamno pripadamo jedni drugima: onoga koji je u istom zagrljaju s Kristom kao i ja, ne mogu više držati tuđincem.” – Iz knjige “Božji sjaj u našem vremenu”.

“Crkva je ulazak i izlazak Boga k nama, a nas k Bogu. Njezina je zadaća otvarati svijet koji se zatvara za sebe, udijeliti mu svjetlost bez koje bi u njemu bilo nemoguće živjeti.”– Iz knjige “Božji sjaj u našem vremenu”.

“Nije samo naše pravo nego je, štoviše, i naša dužnost radovati se, jer je Gospodin darovao radost i jer svijet čeka na nju.” – Iz knjige “Božji sjaj u našem vremenu”.

“Uskrsnuli se ne pokazuje u nekom velikom javnom spektaklu pred masom. To uopće nije način zapažanja kojim mu se možemo približiti. On se pokazuje svjedocima koji su išli s njime jedan dio njegovoga smrtnog puta. U zajedničkom hodu s njima možemo susresti istinu.” – Iz knjige “Božji sjaj u našem vremenu”.

“Ne izgubiti se u aktivizmu.Ima toliko toga što treba učiniti da bi čovjek neprestano morao raditi. I upravo je to pogrešno. Ne izgubiti se u aktivizmu znači zadržati promišljenost, pogled za dubinu, stanovište, vrijeme nutarnjega odvagivanja, promatranja stvari i ophođenja s njima, s Bogom i razmišljanja o Bogu.” – Iz knjige “Svjetlo svijeta”.

“Stvarni Isus je jedino Isus svjedoka. Nema bolje mogućnosti da njemu nešto doznamo od slušanja riječi onih koji su s njime živjeli, koji su s njime koračali putovima njegova zemaljskog života.” – Iz knjige “Bog je s nama”.

“Crkva patnika ovjerovljuje Krista: ona je Božji uspjeh u svijetu; znak koji nam ulijeva nadu i odvažnost; znak iz kojega još uvijek izlazi snaga života, koja premašuje puki mentalitet uspješnosti i koja čovjeka čisti, koja Bogu otvara vrata u ovaj naš svijet.” – Iz knjige “Bog je s nama”.

“Veličina je Kristova djela upravo u tome da on ne ostaje negdje daleko od nas ili nasuprot nama, što bi i nas upućivalo na puku pasivnost; on nas ne samo podnosi nego i nosi… On nas istinski prihvaća i prima, tako da s njime i po njemu sami možemo postati aktivni, djelovati s njime i žrtvovati se s njime, možemo postati sudionici tajne.” – Iz knjige “Bog je s nama”.

“Crkva je euharistijsko zajedništvo. Ona nije jednostavno narod: od mnogih naroda, od kojih se sastoji, nastaje jedan narod po jednome stolu, što nam ga je Gospodin svima pripravio.” – Iz knjige “Bog je s nama”.

“Veličina i malenost se prožimaju otkad je Krist kao Najveći postao najmanji, otkad je kao Prvi zauzeo zadnje mjesto. Biti svećenik znači ući u ovo zajedništvo postajanja malenim i tako imati udjela u zajedničkoj slavi otkupljenja.” – Iz knjige “Zajedništvo u Crkvi”.

“Ljude ne možemo jednostavno privući uvjeravanjem ili raspravama o Bogu. Treba ih izmoliti od Boga za Boga… Moramo konačno iznova naučiti da nam je potrebno manje rasprave, a više molitve.” – Iz knjige “Zajedništvo u Crkvi”.

“Svetost u Crkvi započinje međusobnim podnošenjem a vodi uzajamnom nošenju. A ondje gdje čovjek čovjeka više ne podnosi, tu ne može biti ni uzajamnog nošenja, egzistencija koja je ostala bez ikakva uporišta nužno je osuđena na uzaludnost.”

“Ljudska bića doživljavaju rođenje ne kao čisti reproduktivni čin, već opažaju njegovo bogatstvo, naslućuju da je svako ljudsko stvorenje koje se pojavljuje na zemlji pravi ‘znak’ Stvoritelja i Oca koji je na nebesima. Koliko je, onda, važno da svako dijete koje dođe na svijet bude primljeno u toplinu obitelji!” – Angelus, 26.12.2010.

“Nisu važne izvanjske udobnosti: Isus je rođen u štali a za prvu je kolijevku imao jasle, ali Marijina i Josipova ljubav su mu dali osjetiti nježnost i ljepotu koju osjeća dijete koje je ljubljeno. To je ono što trebaju djeca: ljubav oca i majke. To je ono što im daje sigurnost i što im, kako budu rasli, omogućuje da otkriju smisao života.” – Angelus, 26.12.2010.

“Blaženstva su novi program života, koji ima za cilj da se čovjek oslobodi lažnih vrijednosti svijeta i otvori se istinskim dobrima, kako sadašnjim tako i budućim. Kada, naime, Bog tješi, taži glad za pravednošću, tare suze nevoljnih, to znači da, osim što svima na opipljiv način daje naknadu, ujedno im otvara vrata Kraljevstva nebeskog.” – Angelus, 30.01.2011.

“Ljubav je velika stvar. Njome sve teške stvari postaju lagane. Ona podnosi tiho sve teške stvari. Ljubav teži prema visinama. Nju ne može zaustaviti nikoja zemaljska stvar. Ljubav se rađa od Boga i samo u Bogu može naći svoj mir.” – Angelus, 20.2.2011.

“Ljubav, ona je ili jača od smrti ili uopće nije ljubav. Ako se u Kristu pokazala jačom od smrti, pokazala se zato što je bila ljubav za druge.”

“Strpljivost i postojanost su upravo spoj ljudskog rada i pouzdanja u Boga.” – Angelus, 12.12.2010.

“Da bi se izašlo na kraj s problemima, može se postupiti tako da ih čovjek jednostavno negira ili pak da se s njima otvoreno suoči. Prvi je put udobniji, ali drugi vodi dalje.”

“Isus je svijetu donio Boga: sada poznajemo njegovo lice, sada ga možemo zazivati. Sada poznajemo put kojim mi kao ljudi trebamo ići u ovome svijetu. Isusu je donio Boga, a time i istinu o našemu kamo i odakle; vjeru, nadu i ljubav.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Da, Božja je moć tiha u ovome svijetu, ali to je prava, trajna moć. Uvijek nam se iznova čini kao da je Božja stvar u trajnoj smrtnoj borbi. No, ona se uvijek iznova pokazuje kao ono što je uistinu postojano i spašavajuće… Kristova slava, ponizna i na patnju spremna slava njegove ljubavi, nije propala i neće propasti.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Crkvi su – da bi bila zajednica Isusovih siromaha – uvijek iznova potrebni ljudi velikih odricanja. Potrebne su joj zajednice koje će ih nasljedovati, koje će živjeti siromaštvo i jednostavnost i tako nam pokazivati istinu Blaženstava, držati nas budnima da posjedovanje shvaćamo samo kao služenje, da kulturi posjedovanja suprotstavimo kulturu unutarnje slobode i tako stvorimo pretpostavke za socijalnu pravednost.”– Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Očišćenje srca se događa u nasljedovanju Krista, u procesu povezivanja s njime.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Čisto srce je srce koje ljubi, koje se predaje zajedništvu služenja i poslušnosti s Isusom Kristom. Ljubav je vatra koja pročišćava i ujedinjuje um, volju i osjećaj, ona čovjeka privodi jedinstvu sa samim sobom, a ono dolazi od Boga, kako bi mogao pomoći ujedinjenju onih koji su odijeljeni. Tako čovjek ulazi u Božje prebivalište i tako može vidjeti Boga. A upravo to znači biti blažen.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Pravi moral kršćanstva je ljubav. A ona se, dakako, opire sebičnosti – ona je izlaženje iz sama sebe, ali upravo na taj način čovjek dolazi samomu sebi.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Za naše današnje društvo bilo bi dobro kada bi u jednome danu obitelji ostale zajedno, kada bi se kuću pretvorilo u dom ostvarenja zajedništva u Božjemu miru.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Prvo i najbitnije jest srce koje osluškuje, da bi vladao Bog, a ne mi. Kraljevstvo Božje dolazi preko onih čije srce osluškuje Božji glas. To je njegov put. Za takvo se srce moramo uvijek iznova moliti.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Kruh je plod zemlje i ljudskoga rada, ali zemlja ne donosi roda ako odozgor ne prima sunce i kišu.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Odgoj u vjeri mora se prije svega sastojati u tome da se razvije ono što je dobro u čovjeku.” – Poljskim biskupima, 26.11.2006.

“Što se osoba više daje, to više sebe nalazi.” – 8.12.2005., homilija.

“Ljubav nije ovisnost, već dar koji nam daje živjeti.” – 8.12.2005.

“Što je čovjek bliži Bogu, to je bliži i ljudima.” – 8.12.2005.

“Ovaj naš svijet svijet je straha: straha od bijede i siromaštva, straha od bolesti i patnje, straha od samoće, straha od smrti… Znamo ipak da trenutke dubokoga trpljenja, trenutke posvemašnje osamljenosti u času smrti nijedno osiguranje ne može ‘pokriti’. Jedinu ispravnu sigurnost u tim trenucima daje Gospodin koji i nama govori: ‘Ne boj se, ja sam uvijek s tobom.’ Možemo pasti, ali na kraju padamo u Božje ruke, a one su dobre ruke.” – 18.12.2005., homilija.

“Nužno je da čovjek ne postane rob rada, da mu rad ne postane predmet klanjanja i da u njemu ne traži posljednji i konačni smisao života… Može se reći da je kruna biblijskog učenja o radu zapovijed o počinku.” – 19.3.2006., homilija.

“Znanost postaje patološkom i opasnom po život ondje gdje se ona oprostila od ćudorednog poretka čovječnosti te autonomno priznaje samo svoje vlastite mogućnosti kao svoje jedino dopustivo mjerilo.” – Iz knjige “Sablazan i istine vjere”.

“U Kristu je Bog doslovce zadobio lice i glas, u njemu su život i smrt jednoga konkretnog čovjeka postali autentičan komentar Božje volje.” – Iz knjige “Sablazan i istine vjere”.

“Novi svijet koji je na kraju Biblije predočen u slici konačnog Jeruzalema, nije utopija, nego zbilja kojoj, u vjeri, idemo ususret. Kršćanin je nošen pouzdanjem jer vjeruje da je svijet otkupljen i da je na djelu njegovo oslobođenje: to mu daje opravdanje i polet da bude kršćanin.” – Iz knjige “Uvod u kršćanstvo”.

“Svi sveci su bili ljudi mašte, a ne službenici aparata. Bile su to duboko poslušne osobe te su s vremenom postali ljudi velike originalnosti i vlastite neovisnosti… Zakon je za čovjeka, a ne čovjek za zakon: struktura ima svoje potrebe, ali ne mora gušiti osobu.” – Iz knjige “Razgovor o vjeri”.

“Čovjek koji vjeruje i koji ljubi s Kristom postaje zdenac koji daruje život. I to se može na divan način vidjeti u povijesti: kako su sveci kao oaze oko kojih cvjeta život, u kojima se vraća nešto od izgubljenog raja. No, u konačnici uvijek je sam Krist izvor koji se preobilno daje.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Očišćenje i plod su povezani. Samo ako prođemo kroz Božje očišćenje, možemo donijeti plod koji uvire u euharistijsku tajnu i tako vodi prema svadbi koja je za Boga svrha povijesti. Plod i ljubav idu zajedno. Istinski plod je ljubav koja je prošla križ, Božja očišćenja.” – Iz knjige “Isus iz Nazareta”.

“Obitelj je povlašteno mjesto u kojem svaka ljudska osoba uči davati i primati ljubav.”

“Želja mi je Crkvi i društvu predložiti središnju ulogu obitelji utemeljene na braku. To je prema Božjem planu nezamjenjiva ustanova, čiju temeljnu vrijednost Crkva ne smije zaboraviti navješćivati i promicati kako bi ju se uvijek doživljavalo s osjećajem odgovornosti i radosti.”

“Dragi roditelji! Živo vas želim pozvati da pomognete svojoj djeci da vjeruju, pozvati vas da ih pratite na njihovom putu prema Prvoj pričesti, na putu koji se kasnije nastavlja, da ih pratite na njihovom putu prema Isusu i s Isusom. Molim vas, pođite zajedno sa svojom djecom u crkvu kako biste sudjelovali u nedjeljnom misnom slavlju! Vidjet ćete da to nije izgubljeno vrijeme; to je ono što obitelj drži jedinstvenom dajući joj njezino središte. Nedjelja postaje vrlo lijepa, cijeli tjedan postaje vrlo lijep ako zajedno slavite nedjeljnu Liturgiju.”

“Govor vjere uči se na kućnom ognjištu gdje ta vjera raste i učvršćuje se u molitvi i kršćanskoj praksi.”

“Povjerovali smo Božjoj ljubavi – tako kršćanin može izraziti svoje temeljno životno opredjeljenje. Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac.” – (Dce, br. 1)

“Božja je ljubav prema čovjeku tako velika da se utjelovljuje i slijedi čovjeka čak i u smrti te tako pomiruje pravednost i ljubav.” – (Dce, br. 10)

“Postati jedno s Kristom znači istodobno postati jedno sa svima onima kojima se On daruje.” – (Dce, br. 14)

“Ljubav je moguća i mi smo je sposobni prakticirati jer smo stvoreni na sliku Božju. Živjeti ljubav i tako omogućiti da Božje svjetlo uđe u svijet…” – (Dce, br. 39)

“Čovjeka ne otkupljuje znanost. Čovjek biva otkupljen ljubavlju.” – (SS, br. 26)

“Ljubav prema Bogu vodi u sudioništvo u Božjoj pravednosti i dobroti prema drugima. Ljubiti Boga znači u duhu se osloboditi navezanosti na posjedovanje i materijalne stvari: ljubav se Božja pokazuje u odgovornosti prema drugima.” – (SS, br. 28)

“Krist je umro za sve ljude. Živjeti za njega znači dopustiti da nas on privuče da živimo ‘za druge’.” – (SS, br. 28)

“Prvo i osnovno mjesto učenja nade je molitva.” – (SS, br. 32)

“Samo velika sigurnost nade da moj osobni život i povijest u cjelini, unatoč svim promašajima, drži i čuva neuništiva snaga ljubavi i da, zahvaljujući njoj, imaju smisao i važnost, samo jedna takva nada može ohrabriti čovjeka da djeluje i ne posustane.” – (SS, br. 35)

“Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju.” – (SS, br. 37)

“Prosvjedovati protiv Boga u ime pravde ničemu ne služi. Svijet bez Boga svijet je bez nade. Samo Bog može učiniti pravdu. A vjera nam daje sigurnost da on to i čini.” – (SS, br. 44)

“Sve dok je Crkva hodočasnica na zemlji, nema pravo uzdizati samu sebe.” – Iz knjige “Razgovor o vjeri”.

“Mjesto Crkve na zemlji samo je u blizini križa.” – Iz knjige “Razgovor o vjeri”.

“Ne menadžment, nego svetost je potrebna Crkvi kako bi odgovorila potrebama čovjeka.” – Iz knjige “Razgovor o vjeri”.

“Život je krajnje ozbiljno pitanje, moramo biti oprezni da ne odbacimo ponudu života vječnoga, vječnog prijateljstva s Kristom koje je svakom ponuđeno. Ne trebamo se prepustiti mentalitetu tolikih vjernika danas koji misle da se dovoljno ponašati onako kako se ponaša većina i da će sve biti u redu.” – Iz knjige “Razgovor o vjeri”.

“Kad ništa drugo ne možemo, ostanimo u šutnji pred Bogom: učinimo to i vidjet ćemo da se ta šutnja preobražava, da preobražava nas i vrijeme. Ako imamo vremena za Boga, ako naše vrijeme postaje Božjim vremenom, služimo ljudima.” – Iz knjige “Sablazan istine vjere”.

“Vjera nije ugodan put. Tko ga nudi kao takvoga, propast će. Ona postavlja najveći zahtjev čovjeku, jer ona ima visoko mišljenje o čovjeku. No, upravo zbog toga što postupa tako, ona je lijepa i primjerena je našem znanju. Ako je promatramo u svoj njezinoj veličini i širini, ona u sebi nosi odgovore koje zahtijeva naš sadašnji trenutak.”– Iz knjige “Sablazan istine vjere”.

“Kršćanska vjera nije neki sustav. Ona se ne da prikazati kao neka zatvorena zgrada mišljenja. Kršćanstvo je put, a putu je vlastito to da je spoznatljiv samo tako da se na njega stupi i njime korača.” – Iz knjige “Sablazan istine vjere”.

“Isus Krist je onaj koji se bez pridržaja predao za sve da bi po ovome daru našli novi život, kojega ne može slomiti moć smrti. To je temelj univerzalnosti kršćanske nade.” – Iz knjige “Sablazan istine vjere”.

“Bitne se stvari, naravno, moraju reći. Prvo, da se uopće vjeruje u Boga, i to u Boga koji poznaje čovjeka, koji s čovjekom stupa u odnos, koji nam je postao dostupnim u Kristu i koji s nama stvara povijest, koji je psotao toliko određenim da je osnovao i zajednicu.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Mi trebamo ono iskonsko povjerenje koje nam uostalom može dati samo vjera. Vjera da je svijet u osnovi dobar, da je Bog s nama i da je dobar, da je dobro živjeti i biti čovjekom. Iz toga proizlazi hrabrost za radovanje, koja opet čini da se i drugi mogu radovati i primiti radosnu vijest.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Čovjek je ćudoredno biće koje je odgovorno za sebe i za cijelo čovječanstvo, ali i biće kojemu samo Bog može dati snagu da ide dalje.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Moja je polazna tema Crkva i ona je prisutna u svemu. Pri tom mi je samo bilo važno, a postalo je i sve važnije, da Crkva ne bude sama sebi svrhom, nego da ona postoji zato da bismo mogli vidjeti Boga.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Vjera je, prije svega, korijen života, temeljna odluka kojom spoznajemo i prihvaćamo Boga. Ona je ključ za shvaćanje svega ostalog.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Kršćanski se nadati znači biti svjestan zla, a ipak s povjerenjem ići ususret budućnosti.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Vjerovati znači pokušati u svakom čovjeku vidjeti sliku Božju i tako postati onim koji ljubi.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“To nije jednostavno. Ali ljubav može naći oslonac u vjerovanju da je Bog stvorio čovjeka, da stoji iza toga i da ljudi nisu zli. Time se može obrazložiti i nada.” – – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Katolička crkva je u toj mjeri sablazan što se suprotstavlja novoj svjetskoj ideologiji i što brani od njezina utjecaja iskonske vrijednosti čovještva, koje se ne mogu ugraditi u tu ideologiju.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Čini mi se da je veoma važno imati Boga u ustavu jer to nije vezano samo za kršćansku vjeroispovijest. Ako čovjek ne priznaje da iznad njega postoji nekakvo mjerilo ili gospodar, tada na to mejsto mora doći neka ideologija ili, na kraju, ne dolazi ništa.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Vjera je nešto što nam je poklonjeno i što moramo davati drugima, pa nismo u pravu kada je želimo zadržati samo za sebe. Ako smo doista iznutra prihvatili kršćanstvo, onda ono u sebi ima dinamiku koja nam nalaže da ga prenosimo drugima.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Rečeno je: ‘Šaljem vas kao ovce među vukove’ i ‘Bit ćete progonjeni’. To znači kako nam je određeno da će naše djelo uvijek biti vezano za sudbinu samoga Krista. Mislim da kršćanstvo mora živjeti u toj napetosti.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Svećenik bi trebao biti sluga koji je ljudima na raspolaganju i koji je kao Kristov nasljednik spreman za pranje nogu.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Bog nije pobijedio zlo s Kristom u tom smislu da ono više ne bi moglo biti iskušenje za čovjekovu slobodu, nego nam je ponudio ruku da nas vodi, ali nas ne prisiljava.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Čovjek bi morao naučiti da ne čini sve što bi mogao učiniti – on bi tako mogao razoriti i samoga sebe i svijet; morao bi znati da se nasuprot moći nalazi i trebati i smjeti.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Veliki petak nikada nije iza nas, on je uvijek tu, a Crkva nije drvo koje je prestalo rasti jer bi se u tom slučaju bilo kada moralo osušiti i uvenuti, tj. Crkva bi morala prestati postojati. Crkva je uvijek u stanju zrna gorušice.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Mislim da je jedina prava drama povijesti upravo činjenica da se sve suprotstavljene strane u krajnjoj liniji mogu svesti na ovu formulu: reći DA ili NE ljubavi.” – Iz knjige “Sol zemlje”.

“Kvaliteta društvenoga i građanskoga života, kvaliteta demokracije dobrim dijelom ovise o tomu ‘kritičkom’ čimbeniku, odnosno savjesti, o tome kako je se shvaća i o tome koliko se ulaže u njezino oblikovanje. Ako se savjest, prema prevladavajućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost.” – Iz govora pape Benedikta XVI. na susretu s predstavnicima kulture, akademske zajednice, poduzetnika, civilnog društva, diplomatskog zbora i vjerskih zajednica, Zagreb, HNK, 4. lipnja 2011.

“Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je vrijeme velikih obzora, snažno življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje. Još više, to predivno razdoblje vašega života u sebi nosi duboku čežnju, koja ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu. U Ivanovu Evanđelju Isus, obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: ‘Što tražite?’ (Iv 1,38). Draga mladosti, te riječi, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga muškarca i svake žene da se otvori životu, i traži pravi put… I evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja: ‘Što tražite?’. Isus vam danas govori: putem Evanđelja i Duha Svetoga, da je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži vas, prije nego vi Njega! Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u Njega, neće vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusiti smisao života, i radosni smo što ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje. Dragi mladi, ukorijenjeni u Kristu, moći ćete u punini živjeti ono što jeste.” – iz govora pape Benedikta XVI. na bdijenju s mladima, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, 4. lipnja 2011.

“Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. Želio bih istaknuti ono što sam tvrdio prije: ‘Izgradnja svake pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkve’ (Discorso di apertura del Convegno ecclesiale diocesana di Roma, 6. lipnja 2005: Insegnamenti di Benedetto XVI, I, 2005, p.205). Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj!” – iz homilije pape Benedikta XVI. na I. susretu hrvatskih katoličkih obitelji, Zagreb, Hipodrom, 5. lipnja 2011.

“Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim „da“ sjedinjenim s onim Kristovim. Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja, koji su išli za tim da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišeg mjesnog Autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista, Crkvu i Papu. Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo objašnjava ono što je ljudski neobjašnjivo: da tako kruti režim nije mogao slomiti Crkvu. I danas je Crkva u Hrvatskoj pozvana na jedinstvo kako bi se suočila s izazovima u promijenjenom društvenom okružju, nalazeći misionarskom spremnošću nove putove evangelizacije, posebice u službi mladim naraštajima.” – iz nagovora pape Benedikta XVI. u službi Večernje u zagrebačkoj katedrali 5. lipnja 2011.

“Pastoral koji nastoji oblikovati duhovno iskustvo vjernika treba krenuti od ovih temeljnih stvarnosti. Potrebno je da napusti ideju o Crkvi koja nastaje sama od sebe te stavi naglasak na Crkvu koja postaje zajednica u zajedništvu Tijela Kristova. Pastoral treba omogućiti ljudima susret s Isusom Kristom i dovesti ih Njemu prisutnom u sakramentu.” – Iz knjige  „Po vjeri. Nauk o opravdanju i iskustvo Boga u naviještanju Crkve i duhovnim vježbama“, listopad 2015.

“Za današnjeg čovjeka, u usporedbi s čovjekom iz Lutherova vremena i klasičnom perspektivom kršćanske vjere, stvari su se u određenom smislu preokrenule. Nije više čovjek onaj koji vjeruje da treba opravdanje pred Bogom, nego je prema današnjem čovjeku Bog taj koji se treba opravdati pred svim strašnim situacijama prisutnima u svijetu, pred bijedom ljudskog bića, pred svim onime što bi u konačnici ovisilo o Bogu.” – Iz knjige  „Po vjeri. Nauk o opravdanju i iskustvo Boga u naviještanju Crkve i duhovnim vježbama“, listopad 2015.

“Ako je istina da su veliki misionari 16. stoljeća bili uvjereni da su nekršteni zauvijek izgubljeni – što objašnjava njihov misionarski žar – u Katoličkoj je Crkvi nakon II. vatikanskog koncila to uvjerenje definitivno napušteno. Iz toga je proizašla dvostruka duboka kriza. S jedne strane, čini se da je to potisnulo svaku motivaciju za buduća misionarska nastojanja. Zašto bi netko pokušavao uvjeriti ljude da prihvate kršćansku vjeru kad se mogu spasiti i bez toga? Iskrsnulo je još jedno pitanje za kršćane: obvezatnost vjere i njezin način života postali su nesigurni i problematični. Ako ima onih koji se mogu i drukčije spasiti, u konačnici nije jasno zašto bi sam kršćanin bio obvezan zahtjevima kršćanske vjere i njezina morala. Ako vjera i spasenje više nisu međuovisni, i sama vjera gubi svoju motivaciju.” – Iz knjige  „Po vjeri. Nauk o opravdanju i iskustvo Boga u naviještanju Crkve i duhovnim vježbama“, listopad 2015.

 

 

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.