Cvjetnica – Isusov neugodni ulazak u Jeruzalem

Danas se kao i svake godine na Cvjetnicu u “kućama Božjim”, osim Muke Gospodnje, čitao i tekst o Isusovu ulasku u Jeruzalem gdje je Sin Čovječji dočekan uz ovacije. Evanđelist Matej piše: «Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: ‘Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!’» (Mt 21,8-9). No Matejevo 21. poglavlje nema samo 11 redaka, koliko ih se danas čitalo, nego 46. Slijedom toga, Isusov ulazak u Jeruzalem ima dublju poruku, odnosno ne radi se tek o mahanju grančicama

0

Danas se kao i svake godine na Cvjetnicu u “kućama Božjim”, osim Muke Gospodnje, čitao i tekst o Isusovu ulasku u Jeruzalem gdje je Sin Čovječji dočekan uz ovacije. Evanđelist Matej piše: «Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: ‘Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!’» (Mt 21,8-9). No Matejevo 21. poglavlje nema samo 11 redaka, koliko ih se danas čitalo, nego 46. Slijedom toga, Isusov ulazak u Jeruzalem ima dublju poruku, odnosno ne radi se tek o mahanju grančicama.

ČIŠĆENJE – Neki su se po Isusovu ulasku u grad «uskomešali» i pitali: «Tko je ovaj?» (Mt 21,10-11). A tko je, postaje jasnije već dva retka iza, u kojima Matej piše da Isus po ulasku u Jeruzalem «uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. Kaže im: ‘Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku’» (r. 12-13). Da bi ovi uopće mogli prodavati u “kući Božjoj” morali su “biti dobri sa” svećenicima i pismoznancima, kojima su odvajali dobar postotak “zarade na Bogu”. Isus to ne podnosi. Tjera ih van. Ne želi šverc ni korupciju u Domu molitve, u Crkvi. Želi promjene, jasne i nedvosmislene. Njegovo čišćenje Hrama je čišćenje religije od onoga što je izopačuje.

Papa Franjo je, govoreći jednom prilikom o religijama, istaknuo kako dijalog između religija “nije znak slabosti”, već prilika za “jedinstvo bez miješanja” i sinkretizma te za “davanje efikasnih odgovora” na ratove, bijedu, nasilje. “Fundamentalizam je kuga” – kazao je, imajući u vidu da svaka religija ima neku svoju fundamentalističku skupinu. Dokument o ljudskom bratstvu, kojeg je Franjo predložio i potpisao, poziva nas da “kulturu dijaloga“ usvojimo kao “put”, “zajedničku suradnju” kao „ponašanje”, a međusobno upoznavanje “kao metodu i kriterij” našeg djelovanja. Samo tako možemo potvrditi “da religije nisu zatvoreni sustav koji se ne može promijeniti”, nego da su “u pokretu”. Trebaju nam promjene, i to ne promjene tek radi promjena, nego za istinski rast u vjeri. U tomu nam mogu pomoći čitanje i življenje Evanđelja, posebno onih redaka koje smo nerijetko, jer su nam neugodni, stavljali po strani. Religija koja se ne mijenja, koja nije u pokretu, ne uviđa povijesne i sadašnje promašaje, ne reagira na korupciju, na nepravdu i koja se ne prilagođava novom vremenu, prostoru, ljudima te novim izazovima (inkulturacija) – je religija osuđena na propast. To nam svjedoči i sudbina mnogih religija koje su nekad postojale, a danas su mrtve. 

MILOSRĐE – Matejevo 21. poglavlje ne završava Isusovim ulaskom u Jeruzalem i protjerivanjem švercera iz Hrama. «U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi», nastavlja Matej (r. 14). Isus pokazuje milosrđe, te brani djecu, narod i mnoštvo (r. 15-16) pred ljubomornim svećenicima i pismoznancima. Potom Utjelovljeni ogladnje i traži jesti, te umoran ide spavati (r. 17-18). Smokvi s koje nije mogao ubrati ploda rekao je da usahne (r. 19-20). Mrtva je, ne donosi plod. A učenicima, na njihovo čuđenje, odgovara kako će i oni, ako budu imali vjere, primiti sve što u molitvi zaištu (r. 21-22). 

NEPRIHVAĆANJE – I opet nakon toga Isus «uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: ‘Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?’» – nastavlja i dalje Matej u istom poglavlju (r. 23). Utjelovljeni im odgovara protupitanjem o Ivanu Krstitelju kojeg isti ti ljudi na pozicijama nisu prihvatili. (r. 24-27). Umuknuše. Utjelovljeni ne staje ni tu, nego im kroz prispodobu pokušava pokazati njihovu licemjernost. Pozvani su i rekli su “da” Bogu, ali to ne čine. Zato će ih «carinici i bludnice preteći u kraljevstvu Božjem!» (r. 28-31). Poslan im je i prorok Ivan koji je došao «putom pravednosti». Ni njemu nisu povjerovali, za razliku od carinika i bludnica (r. 32). Ne prihvaćaju ni proroka ni Sina Božjeg. I potonjeg će, zbog tvrda govora, ubiti (r. 33-42). Zato će im se oduzeti Kraljevstvo «i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!» (r. 43-44). Tražili su da ga uhvate, ali su se pobojali mnoštva koje ga je smatralo prorokom (r. 45-46). 

GDJE SMO? Isus je bio uz narod, uz siromašne, uz grešnike. Pokazao im je milo srce, milosrđe. Provocirao je umišljene. Cvjetnica nije bila cvijeće. Prozivao je nepravdu, a pozivao na pravdu i milosrđe. Siromasima, bolesnima i prezrenima nisu smetale njegove riječi ni njegova djela. Oslobodio ih je! Mjesto Isusovih učenika je uz iste te ljude: uz najmanje, prezrene i uz one koji su – kao i oni sami – grešnici.

 

Izvor: Fratellanza umana (05.04.2020.)

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.